ARBUN - PAGELLUS ERYTHRINUS

Engleski - Pandora,
Francuski - Pageot commun,
Njemacki - Rothbrassen,
Talijanski - Arboro, Pagello fragolino

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još nazivaju Arbul, Arbor, Jarbun, Ribon, Ribun, Rumenac, Višćica, Fag.
Ima vitko, ovalno tijelo, spljoštenih bokova i jaku glavu. Nježno je ružičaste boje sa srebrnim preljevima. Po bokovima je nešto svjetliji. Prsne peraje imaju tamniju boju, dok mu je repna peraja više crvenkasta. Kad je ulovljen po tijelu mu se vide plavičaste točkice po tijelu.
Može narasti i do 3kg duljine 60cm, dok je prosječni primjerak oko 15dkg duljine oko 20cm.
U travnju i svibnju se mrijesti te se okuplja u veća jata na kamenitom dnu.

OBITAVALIŠTA:

Nastanjuje cijeli Jadran, a najdraža su mu ljušturasta dna i brakovi, koraljsto ili pjeskovito dno obraslo spužvama i bodljikašima. Uvijek obitava na dnu, živi u manjim skupinama. Živi na dubnama od 10-200m, a u zimskim mjesecima dublje od 30m. Najučestaliji je u kanalima između otoka, ponajviše kanalima Zadarskog i Šibenskog arhipelaga, te zapadne obale Istre.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Najmanja dozvoljena veličina lova je 12cm
Lovi se cijele godine a ponajviše u toplijim mjesecima po svim vremenskim uvjetima (bonaca, mareta, valovito, oblačno i tmurno) Lovi se povrazima, najlonskim parangalima te samicama. Najbolje grize ujutro i predvečer. Lovi se na samom dnu udicama 10-14, debljinom najlona 0,40-0,70 sa predvezom 0,20 - 0,30mm. Lovi se najbolje na velikog crva, bibija i dagnju dok se može koristiti i lignja, gavun, srdela. Pri ulovu gušt ga je dizati, jer pruža veliki otpor.

VRH

BATOGLAVAC - PAGELLUS ACARNE

Engleski - Axillary seabream,
Francuski - Pageot espagnol,
Njemački - Acarne,
Talijanski - Arbono pagnesco

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još nazivaju i divlji arbun, Bajok, Grbić, Batelj, Batokljunac, Rumenac
Smeđecrvene je boje, vrlo je sličan Okanu koji je malo širi i ima pjegu. Tupaste je glave, s rumenkastim ustima i perajama. Ističu mu se velike modre oči u bijelom kolutu.
Dosegne 35cm duljine i 0.50kg dok je prosječan primjerak oko 0.06kg
Mrijesti se u kolovozu i rujnu

OBITAVALIŠTA:

Živi u jatima do 70m dubine, dok sumrakom dolazi u plićine u potrazi za hranom. Danju je uglavnom neaktivan zakopan u mulju ili pijesku. Ova vrsta migrira i rijetko se zadržava na jednom mjestu. Najviše je rasprostanjen na srednje-Dalmatinskom arhipelagu

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se u toplijim mjesecima posebno ujutro i predvečer na dubinama od 2-70m po bonaci ili laganoj mareti po pjeskovitom ili obraslom dnu. Za lov Batoglavca najbolje je koristiti ometac ili povraz.
Hrani se crvićima, školjkama i račičima ali i manjim vrstama riba, te škile(kozice). Veličina udice od 14-16, a debljina najlona od 0.20 - 0.30mm, te predvez 0.10-0.15mm

VRH

BEŽMEK - URANOSCOPUS SCABER

Engleski - Stargazer,
Francuski - Boeuf,
Njemacki - Sternseher,
Talijanski - Bocca in cao

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još nazivaju Batoglav, Pušač, Čača
To je riba vrlo slična paukovima. Glava mu je velika i spljoštena odozgo te zadebljana na ostatak tijela. Usta su mu okrenute prema gore te mu se i oči nalaze na tjemenu. Smeđesive je boje lagano ispjegane(bjelkasto), te je s donje strane bijel.
Najinteresantniji podaci o Bežmeku tiću se perioda kad se pari. Posjeduje akustične organe koji mogu proizvoditi električne podražaje koji traju svega jednu milisekundu, dok za vrijeme parenja traju i nekoliko sekundi. Ti organi mogu proizvoditi niskofrekventne zvukove od 5-10Hz, različite s obzirom na spol jedinke. Naraste i do 0.5kg i duljine 30cm, dok je prosječan primjerak oko0,08kg. Mrijesti se krajem proljeća i ljeto. Jedna od šala na njegov račun je i da puši cigarete.

OBITAVALIŠTA:

Ima ga po cijelom Jadranu i to na dubinama od 5-50m. Nalazi se na muljevitom i pjeskovitom dnu u kojem je danju zakopan, vire mu samo oči. Zakopanog u mulju druge ga ribe ne vide te ne misle da se rade o mamcu(za donju usnu mu je prirastao kožni režanj) nego o crviću koji je izašao iz pjeska.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se čitave godine.
KAO I PAUK IMA OTROVNE BODLJE NA ŠKRŽNIM ZAKLOPCIMA TE MOŽE BITI OPASAN I ZA LJUDE! ! !
Najčešće ga se lovi mrežama stajaćicama i ostima za bonace mada je teško uočljiv.

VRH

BUKVA - BOOPS BOOPS

Engleski - Bogue,
Francuski - Bogue,
Njemački - Gelbstriemen,
Talijanski - Boga

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još nazivaju Batelj, Boba, Bugva, Bugvilj, Buba, Bukvina, Bobulina, Buhar, Matan, Matelan, Matijaš, Legumini, Žutuja i dr.
Jedna je od najbrojnih riba Jadrana, tijelo joj je izduženog vretenastog oblika, pokriveno sitnim ljuskama s vrlo izraženim očima. Na gornjem djelu je modrikastosivo do maslinasto - zelenkasto, a sa strane sivkaste boje sa 3 - 4 uzdužne zlatkaste pruge. Donji dio je srebrnkaste boje.
Naraste do 35cm duljine i 0.50kg težine dok su srednji primjerci 0,05kg
Mrijesti se u proljeće od ožujka do svibnja

OBITAVALIŠTA:

Bukva je riba koja živi u jatima, te se hrani raznovrsno, najčešće planktonom ali i algama te sitnim račičima s morskog dna. U toplijim mjesecima se drži podalje od obale dok u hladnijim dobima dolazi bliže. Najdraža su joj pjeskovita, kamenita te obrasla dna. Više obitava na vanjskim stranama otoka i na otvorenom moru nego u kanalima, uvalama i zaljevima. Uglavnom je nalazimo na 5 - 50m dubine

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Bukva se smatra jako dobrim mamcem u ribolovu s parangalima i panulanjem zbog cega je mnogi love. Najme, lako i brzo se lovi ako se naleti na poziciju, ujutro i predvečer.
Koristi se najlon 0,20 - 0,30mm sa predvezom 0,10 - 0,15mm te udice 15 - 18. Za ješku se koristi tijesto od sira, dagnje, kozice te veliki crv. Za brum možemo koristiti srdele i kruh. Nikako ne bacati velike komade kruha za brum već što sitnije mrvice. U kurentu dio će potonuti odmah a dio nakon nekog vremena plutanja. Bukva će osjetiti miris te sa desetina metara udaljenosti doći u samo središte brumanja. Bukva odmah guta cijelu ješku, te je zbog toga lak plijen.
Mnogi je koriste kao ješku na panulama, naime prilikom ješkanja Bukve na udicu treba paziti jer je mekane građe, da se ne raspadne. Treba ih sačuvati u što vitalnijem stanju, vrlo brzo se umore te ju je dobro zamjeniti svakih sat vremena, sve to ovisi na kojoj dubini panulama odnosno kojom brzinom. Naime 2NM bi bila maximalna brzina koju podnosi. Dobra je ješka za gofa i brancina, zubaca.

VRH

CIPAL BALAVAC - LIZA RAMADA

Engleski - Thin lip grey mullet,

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga jos nazivaju plavić, brena, crnac, šupljak, samac
Razlika među vrstama cipla su minimalne, tako da ljudi uglavnom "sve vrste" nazivaju cipal. Cipal je riba iz porodice skočaca(Mugilidae) koja broja stotinjak vrsta ok kojih 8 živi u Mediteranu a 6 u Jadranu. Dvije vrste koje nisu nastanjene u Jadranu su uvezeni Soiuy(Mugil Soiuy) iz Kine u Crno more i sitni tzv. kobiličasti(Liza Carinata) koji je preplivao iz Crnog mora.
Kada je riječ o preživljavanju cipli su u tome majstori jer oni pretežno žive u predjelima u kojima su česte nagle promjene temperature, pH, zagađenosti i dr. Zbog stalnog kretanja i velike količine energije koju troše na hranjenje, cipli vrlo brzo troše kisik kojeg ionako u plitkom i zagađenom moru nema dosta, te ga nadoknađuju uzimajući zrak ustima iznad površine, šta možemo cesto vidjeti u našem Mrtvom kanalu. Kako se cipli najčešće hrane vegetacijom, organskim otpadom i detritusom(organskim otpadom) poznata je izreka da su "govnari", no oni samo skupljaju i filtriraju najmanje hranjive djelove koje druge ribe ne jedu i zbog toga se lako mogu pretvoriti u leglo štetnih bakterija Često ih vidimo u pozi odmaranja kako lebde iznad dna, u jatu. U doba odmora dok metabolizam radi pokreću im se samo prsne peraje i tada su najranjiviji
Cipal balavac za razliku od većine vrsta cipala može živjeti u isključivo slatkoj vodi. Poput zlatara na škržnom poklopcu ima zlatne mrlje ali su dosta slabije izražene. Glava mu je široka, a oši vrlo blizu usta, dok je gornja usna naglašeno ispupčena. Maximalna dužina je 55cm i do 5kg, a žive do 10 godina. Spolno su zreli i spremni na parenje tek nakon 4 godine.
Mrijesti se u rujnu.

OBITAVALIŠTA:

Najviše se vole zavlašiti u uske procjepe na obali. U boćatim vodama provodi veći dio godine, dok krajem ljeta odlazi u slanije vode radi parenja.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Najmanji ulovljeni primjerak je 16cm.
Najviše se vole zavlašiti u uske procjepe na obali gdje ga se lako može uloviti podvodnom puškom ili ostima. U nekim Jadranskim mjestima, posebno na sjevernoj strani Pelješca, početkom jeseni ljudi se pripremaju za lov ove vrsta cipla. Ulovljenim ciplima vade ikru i pripremaju je soljenjem i sušenjem poput kavijara.zbog sporijeg rasta i izlova populacija ove vrste se nažalost smanjuje.
Lovi se s plovkom na crvića i srdelom. Najbolje ga je loviti po mirnom vremenu i mutnijem moru.

VRH

CIPAL BATAŠ - MUGIL CEPHALUS

Engleski - Flathead grey mullet,
Francuski - Mulet cabot,
Njemački - Gemeine Meeräsche,
Talijanski - Cefalo vero, Volpina

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još nazivaju babaš, glavaš, javra, mulj, skakavac, žuc.
Razlika među vrstama cipla su minimalne, tako da ljudi uglavnom "sve vrste" nazivaju cipal. Cipal je riba iz porodice skočaca(Mugilidae) koja broja stotinjak vrsta ok kojih 8 živi u Mediteranu a 6 u Jadranu. Dvije vrste koje nisu nastanjene u Jadranu su uvezeni Soiuy(Mugil Soiuy) iz Kine u Crno more i sitni tzv. kobiličasti(Liza Carinata) koji je preplivao iz Crnog mora.
Kada je riječ o preživljavanju cipli su u tome majstori jer oni pretežno žive u predjelima u kojima su česte nagle promjene temperature, pH, zagađenosti i dr. Zbog stalnog kretanja i velike količine energije koju troše na hranjenje, cipli vrlo brzo troše kisik kojeg ionako u plitkom i zagađenom moru nema dosta, te ga nadoknađuju uzimajući zrak ustima iznad površine, šta možemo cesto vidjeti u našem Mrtvom kanalu. Kako se cipli najčešće hrane vegetacijom, organskim otpadom i detritusom(organskim otpadom) poznata je izreka da su "govnari", no oni samo skupljaju i filtriraju najmanje hranjive djelove koje druge ribe ne jedu i zbog toga se lako mogu pretvoriti u leglo štetnih bakterija Često ih vidimo u pozi odmaranja kako lebde iznad dna, u jatu. U doba odmora dok metabolizam radi pokreću im se samo prsne peraje i tada su najranjiviji
Cipal Bataš može narasti i do 6kg iako vrlo rijetko a pogotovo u Jadranu. Tijelo mu je zdepasto, odozdo ovalno. Ističu se mekane, ispupčene usne. Glava mu je šira od ostatka tijela. Brz je plivač, s jako razvijenom repnom perajom. Tamnopepeljaste je boje, dok s donje strane prelazi u bjelastosrebrnastu. Na suhom je srebrnosiv kao i druge vrste cipala.
Druge vrste cipala se mrijeste u zimskim dobima dok Bataš to obavlja ljeti i za vrijeme mrijesta se udaljava od obale.

OBITAVALIŠTA:

Živi u svim krajevima svijeta gdje temperatura mora ne pada ispod 8°C. Nalazi su duž cijele Jadranske obale. Mlađi primjerci obitavaju na mjestu gdje je more bogato zooplanktonom i sitnim beskraljeznicima, dok su odrasli uglavnom vegetarijanci i hrane se algama. Bataš se uglavnom kreće po površini mora i ne zalazi dublje od 2m dubine.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Zakonom propisana duljina za sve ciple je 16cm, dok je za Bataša 20cm. Sezona lova je ljeto i jesen, danju i noću po tihom vremenu u muljevitim pličinama ušča i zaslađenom moru. Od pribora se upotrebljava lagani ometac i štap s koturom. Lovi se i na osti ali je vrlo lukav i iznimno brz. Kao ješka se koriste crijeva srdele, tijesto sa sirom i crvići, a za brum zdrobljena srdela i kruh. Koristi se najlon od 0,25 - 0,35mm s predvezom 0,10 - 0,20mm, udica 13 - 17. Prosječni primjerci su 0,25kg.

VRH

CIPAL MRŽNJAK - LIZA SALIENS

Engleski - leaping grey mullet, sharpnose mullet

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga jos nazivaju Cabra, Mulo, dugas, slinavac
Razlika među vrstama cipla su minimalne, tako da ljudi uglavnom "sve vrste" nazivaju cipal. Cipal je riba iz porodice skočaca(Mugilidae) koja broja stotinjak vrsta ok kojih 8 živi u Mediteranu a 6 u Jadranu. Dvije vrste koje nisu nastanjene u Jadranu su uvezeni Soiuy(Mugil Soiuy) iz Kine u Crno more i sitni tzv. kobiličasti(Liza Carinata) koji je preplivao iz Crnog mora.
Kada je riječ o preživljavanju cipli su u tome majstori jer oni pretežno žive u predjelima u kojima su česte nagle promjene temperature, pH, zagađenosti i dr. Zbog stalnog kretanja i velike količine energije koju troše na hranjenje, cipli vrlo brzo troše kisik kojeg ionako u plitkom i zagađenom moru nema dosta, te ga nadoknađuju uzimajući zrak ustima iznad površine, šta možemo cesto vidjeti u našem Mrtvom kanalu. Kako se cipli najčešće hrane vegetacijom, organskim otpadom i detritusom(organskim otpadom) poznata je izreka da su "govnari", no oni samo skupljaju i filtriraju najmanje hranjive djelove koje druge ribe ne jedu i zbog toga se lako mogu pretvoriti u leglo štetnih bakterija Često ih vidimo u pozi odmaranja kako lebde iznad dna, u jatu. U doba odmora dok metabolizam radi pokreću im se samo prsne peraje i tada su najranjiviji
Za cipla mržnjaka tvrde da ima najneukusnije meso svih cipala. Ima iznimno razvijene i snažne repne peraje ipravu slavu stekao je skakanjem visoko iz mora šta se može vidjeti promatranjem s obale, to mu je metoda obrane od grabežljivaca i mreža stajačica. Specifičnost su mu plavkaste peraje i debela gornja usna zbog čega ga jos zovu i "šiljousti". I on ima slabije izraženu zlatnu mrlju na škržnom poklopcu.

OBITAVALIŠTA:

Veći dio provodi u boćatoj vodi, to je razlog zašto je dosta rijedak u Jadranu osim na pojedinim predjelima kao ušće rijeke Krke, Karinsko more itd.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Najmanji ulovljeni primjerak je 16cm. Lovi se danju i nocu u plicinama. Za jesku mozemo koristiti srdelu i crvica.

VRH

CIPAL PLUTAŠ - OEDALECHILUS LABEO

OPĆENITO:

Cipal plutaš je najmanji Jadranski cipal. Ova vrsta može narasti do 0,2kg i često je plijen većim grabežljivcima no zbog toga je razvio obrambenu tehniku skrivanja među stijenama i u pličaku. Ima kratko i zdepasto tijelo te ispupčene usne.
Kada je riječ o preživljavanju cipli su u tome majstori jer oni pretežno žive u predjelima u kojima su česte nagle promjene temperature, pH, zagađenosti i dr. Zbog stalnog kretanja i velike količine energije koju troše na hranjenje, cipli vrlo brzo troše kisik kojeg ionako u plitkom i zagađenom moru nema dosta, te ga nadoknađuju uzimajući zrak ustima iznad površine, šta možemo cesto vidjeti u našem Mrtvom kanalu. Kako se cipli najčešće hrane vegetacijom, organskim otpadom i detritusom(organskim otpadom) poznata je izreka da su "govnari", no oni samo skupljaju i filtriraju najmanje hranjive djelove koje druge ribe ne jedu i zbog toga se lako mogu pretvoriti u leglo štetnih bakterija Često ih vidimo u pozi odmaranja kako lebde iznad dna, u jatu. U doba odmora dok metabolizam radi pokreću im se samo prsne peraje i tada su najranjiviji.

OBITAVALIŠTA:

Noću obično spava u plitkim procjepima uz samu obalu te ga se moze uhvatiti rukom. U plitkom moru čisti morske alge s kamena ili usisava otpadne organizme s površine. Možemo ih sresti u "slanim barama" koje nisu povezane s morem već nastaju kako valovi udaraju o udubine na obali. Ti isti valovi donesu i ciple koji ostaju zarobljeni u prirodnom akvariju.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Najmanji ulovljeni primjerak je 16cm, što je teško postići jer je za ovu vrstu to kapitalni primjerak.

VRH

CIPAL PUTNIK - CHELON LABROSUS

OPĆENITO:

Razlika među vrstama cipla su minimalne, tako da ljudi uglavnom "sve vrste" nazivaju cipal. Cipal je riba iz porodice skočaca(Mugilidae) koja broja stotinjak vrsta ok kojih 8 živi u Mediteranu a 6 u Jadranu. Dvije vrste koje nisu nastanjene u Jadranu su uvezeni Soiuy(Mugil Soiuy) iz Kine u Crno more i sitni tzv. kobiličasti(Liza Carinata) koji je preplivao iz Crnog mora.
Kada je riječ o preživljavanju cipli su u tome majstori jer oni pretežno žive u predjelima u kojima su česte nagle promjene temperature, pH, zagađenosti i dr. Zbog stalnog kretanja i velike količine energije koju troše na hranjenje, cipli vrlo brzo troše kisik kojeg ionako u plitkom i zagađenom moru nema dosta, te ga nadoknađuju uzimajući zrak ustima iznad površine, šta možemo cesto vidjeti u našem Mrtvom kanalu. Kako se cipli najčešće hrane vegetacijom, organskim otpadom i detritusom(organskim otpadom) poznata je izreka da su "govnari", no oni samo skupljaju i filtriraju najmanje hranjive djelove koje druge ribe ne jedu i zbog toga se lako mogu pretvoriti u leglo štetnih bakterija Često ih vidimo u pozi odmaranja kako lebde iznad dna, u jatu. U doba odmora dok metabolizam radi pokreću im se samo prsne peraje i tada su najranjiviji
Cipal putnik je dobio ime po migracijama koje provodi ljeti u potrzi za hladnijim morima. Ima izduženiju gubicu od ostalih i nema zlatnu pjegu već lagano zatamnjen škržni poklopac te žučkaste pruge. Raste sporo i doživi 20g a najveći primjerci su od 6kg. Kao i svi cipli hrani se bezkralježnjacima, mekušcima i algama, te guta mulj i kojega u prilagođenom želucu filtrira hranjive sastojke. Hrani se noću, kad u većem broju dolaze u plitke vode bogate hranjivim tvarima i organskim otpadom.
Mrijesti se tijekom zime kad se pojavljuje duž morske obale, dalje od ušća rijeka.

OBITAVALIŠTA:

Obično se zavlači u ušča rijeka, pliće močvare i lagune. Voli mutnije i bistrije more pa ga se često može susresti u lukama, gdje ga se često zove "crni". Glavna karakteristika putnika je šta za razliku od ostalih cipala gotovo nikad ne boravi na površini mora. Prilikom odmaranja i bijega od grabežljivaca zavlače se u zaklone kao šta su procjepi ispod kamena ili kakva tamnija mjesta poput stabla koje je palo uz obalu.
Najmanji ulovljeni primjerak je 16cm.

VRH

CIPAL ZLATAC - LIZA AURATA

Engleski - Golden grey mullet,
Francuski - Mulet doré,
Njemački - Goldmeeräsche,
Talijanski - Cefalo dorato, lotregano

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još nazivaju glavatac, vrećinaš, zlatar, zlatulj, žutac, žutoperka
Razlika među vrstama cipla su minimalne, tako da ljudi uglavnom "sve vrste" nazivaju cipal. Cipal je riba iz porodice skočaca(Mugilidae) koja broja stotinjak vrsta ok kojih 8 živi u Mediteranu a 6 u Jadranu. Dvije vrste koje nisu nastanjene u Jadranu su uvezeni Soiuy(Mugil Soiuy) iz Kine u Crno more i sitni tzv. kobiličasti(Liza Carinata) koji je preplivao iz Crnog mora.
Kada je riječ o preživljavanju cipli su u tome majstori jer oni pretežno žive u predjelima u kojima su česte nagle promjene temperature, pH, zagađenosti i dr. Zbog stalnog kretanja i velike količine energije koju troše na hranjenje, cipli vrlo brzo troše kisik kojeg ionako u plitkom i zagađenom moru nema dosta, te ga nadoknađuju uzimajući zrak ustima iznad površine, šta možemo cesto vidjeti u našem Mrtvom kanalu. Kako se cipli najčešće hrane vegetacijom, organskim otpadom i detritusom(organskim otpadom) poznata je izreka da su "govnari", no oni samo skupljaju i filtriraju najmanje hranjive djelove koje druge ribe ne jedu i zbog toga se lako mogu pretvoriti u leglo štetnih bakterija Često ih vidimo u pozi odmaranja kako lebde iznad dna, u jatu. U doba odmora dok metabolizam radi pokreću im se samo prsne peraje i tada su najranjiviji
Cipal zlataš može narasti i do 1kg, a u drugim morima i više. Prepoznatljiv je po zlatnoj mrlji na škržnom poklopcu. Po njoj je nazvan pozlaćenim u svim zemljama, čak i u latinskom znanstvenom nazivu. Obično čim ljudi ugledaju zlatnu pjegu na škržnom poklopcu ljudi ga prozovu zlacem, što ne mora biti točno jer više vrsta ima zlatnu pjegu, mada je kod zlatara najžutija, najizraženija. Boje je tamnosivomaslinaste, s prijelazom dolje u bijelosrebrnkastu. Zjenica mu je srebrnkasta. Raste vrlo brzo, i do 0,20kg na godinu.

OBITAVALIŠTA:

Nalazi su duž cijele Jadranske obale. Glavna su mu obitavališta oko riječnih ušča i manjih tekućica. I njega privlace muljevita i pjeskovita dna i vode gdje ima raznih algi i dovoljno organskog detritusa za hranu. Učestao je pred ušćima rijeka Zrmanje, Krke i Cetine.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Zakonom propisana duljina za lov Cipla zlatara je 16cm. Najbolje je ljetno doba, danju i noću u muljevitim pličinama bogatim algama. Od pribora se upotrebljava lagani ometac i štap s koturom. Kao ješka se koriste crijeva srdele, tijesto sa sirom i crvići, a za brum zdrobljena srdela i kruh. Koristi se najlon od 0,20 - 0,30mm s predvezom od 0,10 - 0,15mm, udice 13 - 16. prosječni primjerci su 0,15kg.

VRH

CRNELJ - CHROMIS CHROMIS

Engleski - Damsel fish,
Francuski - Castagnole,
Njemački - Rabenfisch,
Talijanski - Fabretto, castagnola

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još zovu crnjul, čančol, indijanac, kaliger, prajčić, šćoka, crnac, miš, kosić.
Crnjel je riba zdepastog tijela, uboku stisnuto s kratkom glavom i karakterističnom repnom perajom koja podsjeća na rep lastvice - ptice. Čitavo mu je tijelo pokriveno velikim ljuskama. Boja tijela na leđnom dijelu je tamnokestenasta i mrka, po boku se ističu zlatkasti odsjaji, te 5 - 8 uzdužnih zlatnih pruga, dok donji dio poprima srebrnkastu boju. Promatran u moru crnelj se preljeva nekim čudnim plavkastim sjajem.
Pozna ga svatko tko je barem jednom zaronio i to u samim plićinama, pa čak i bez maske.
Maximalno naraste do 0.08kg i 16cm dužine dok je prosječna težina 3 -4dkg.

OBITAVALIŠTA:

Crnelj je stanovnik cijele jadranske obale, najčešće boravi uz kamenite i hridinaste predjele. Gušće je naseljen uz obale vanjskih otoka, gdje obično naraste veči. A posebno uz zapadnu obalu Istre. Više boravi na nekih 2m dubine, a zalazi i do 50m.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Dok na Sjevernom Jadranu nije atraktivan ulov u dalmaciji je priča drugačija. Doli se lovi u većim količinama i to mrežama stajačicama, potegačama, te vršama. Za ješku u vrše se stavlja glava i utroba srdele. Športski udičari ga ne smatraju nekim ulovom radi njegove veličine ali se ulovi i to pogotovo ako je manja udica. Najlon je 0,07 - 0,12mm, udice 17 - 20 i olovo2 - 3dkg. Prilikom ribolova udica ne smije biti na samom dnu gdje on nikada ne boravi, već barem jedan metar od dna. Rado će zagristi na dagnju, srdel, papalinu i meso lignje.
Sezona lova je u toplijim mjesecima, od travnja do kasne jeseni.

VRH

DOBRI DUPIN - TURSIOPS TRUNCATUS

U Jadranu žive dvije vrste dupina, dobri i pravi/obični dupin. Dobri dupin je stanovnik cijeloga svijeta osim polarnih područja. To je "Fliper" i sve ostale filmske zvijezde. Dužina tijela mu iznosi oko 3m težine 150 - 500kg, te mu je životni vijek oko 50g. Dupini udišu zrak na površini kroz nosni otvor na gornjoj strani glave i prekriven je mišićem koji omogućuje potpuno zatvaranje nosnica prilikom urona koji traje 4 - 5min. Sive je boje, na leđima tamna, a na bokovima svjetla dok mu je trbuh skoro pa bijel. Leđna mu je peraja svinuta na nazad. Spolna zrelost mu je između 11. i 12.g, te se mlado rađa nakon godinu dana i ostaje s majkom nekoliko godina. Za vrijeme poroda dva i više dupina čuvaju i štite majku u slučaju napada morskog psa prilikom porođajnog istjecanja krvi. Iz iskustva znam da su druželjubljivi i vole se smijati. Nažalost sredinom 50.-ih Ministarstvo Ribarstva Republike Hrvatske, te udruženje Morskog Ribarstva Jugoslavije započinju najopsežniju kampanju uništavanja dupina, gdje je za svakoga isplačena nagrada - ubijeno je preko 800 dupina. Nikada se dupini u Jadranu nisu oporavili od toga, to su pretežno bili obični dupini.
Onečišćenje mora (ljudsko), uznemiravanje, buka brodskih motora koja im ometa komunikaciju i orjentaciju, slučajni i namjerni ulovi . . . su jedni od razloga zašto je ova vrsta ugrožena i strogo zaštićena prema pravilniku (NN 7/06 i NN 99/09). Prema pravilniku o visini naknadne štete prouzroćene nedopuštenom radnjom na zaštičenim životinjskim vrstama (NN 84/96), visina naknadne štete prouzročene ubijanjem jedinke dobrog dupina iznosi 35000,00KN. Stanovnik je cijeloga Jadrana, pogotovo Kvarnerića. Hrani se pridnenim vrstama riba, te u manjim količinama glavonošcima i rakovima.
Međusobno komuniciraju raznim zvukovima, nije poznato koliko im je razvijena komunikacija ali se zna da međusobno "razgovaraju", te da si pomažu uzajamno u lovu, porodu i bolesti.
Kod lova komunikacijom zgusnu ribe u jato i istiskuju ih ka površini a kad tamo druga grupa nikog drugog nego dupina.
Plavi svijet - institut za istraživanje i zaštitu mora iz Velog Lošinja provodi i promovira zaštitu tih predivnih bića:
www.plavi-svijet.org/hr/o-nama

VRH

DRHTULJA

OPĆENITO:

Za drhtulju je važno napomenuti da u svom tijelu ima organ koji proizvodi električnu energiju. Električni organi joj se nalaze sa svake strane glave. Njime proizvodi električne udare kojima umrtvljuje ribu. Pri dodiru elektricitet se trenutačno prazni a iznosi od 40 - 220 volti, što ovisi o veličini drhtulje i vremnenu punjenja, odnosno koliko je prošlo od zadnjeg pražnjenja. Čovjek prilikom dodira isto osjeća strujni udar ali ne izaziva nikakve posljedice.

U Jadranskome moru žive tri vrste drhtulja:
· Drhtulja kolobarka
· Drhtulja šarulja
· Drhtulja mrkulja

Razlike mešu njima su prvenstveno u veličini i boji tijela.
Oblikom tijela slična je raži, ali se ipak razlikuje. Njeno je tijelo plosnato, nalik na gitaru. Rep joj je kratak i mesnat, a koža glatka i gola. Usta sa sitnim zubićima nalaze se s donje strane tijela, a oči sa gornje. Boja tijela joj varira, može biti siva, žućkastosmeđa, crvenkasta, tamno smeđa, išarana ili bjelkasto ispjegana. S donje strane je uglavnom crvenkasto bijela. Prosječni primjerci iznose 0.5kg. duljina tijela joj je tek neznatno veća od širine tijela.

OBITAVALIŠTA:

Stanovnik je cijeloga jadrana ali nešto više sjevernog dijela. Boravi na pjeskovitom i muljevitom dnu. Uglavnom boravi na dubinama od 60 - 100m, ali se može naći i u plićaku. Može se naći i u zatvorenim uvalama ako voda nije boćata.

DRHTULJA KOLOBARA - TORPEDO TORPEDO

Ima kod nas nekoliko drugih naziva kao što su devetopjegna drhtulja, drhtulja kolobarka, botun drhtulja, drhtulja obična.
Tijelo joj je oblika kao i kod svih ostalih drhtulja. Koža joj je glatka, smeđe boje koja se preljeva ka boji cigle s mnoštvom svjetlih pjegica na gornjem djelu tijela. Trbuh joj je bijel. Najkarakterističnije obilježje na tijelu su velike eđe, skoro crne pjege po leđima. Ima ih devet, tri prednje nešto manje, a stražnjih šest su veće.
Hrani se ribama i račičima koje paralizira elektricitetom. Mužjaci narastu do 60cm, a ženke do 41cm. Žive najčešće na 70m dubine a znaju zaći i do 400m

DRHTULJA ŠARULJA - TORPEDO MARMORATA

Kod nas se još naziva mramorna drhtulja, trn, trnjevača, banjača, pjegava drhtulja, renjok.
Ima plosnato tijelo okruglog oblika, debeli rep i veliku leđnu peraju. Ima glatku kožu odozgo smeđe boje s tamnijim šarama, dok joj je trbuh bijel.
Živi na muljevitom i pjeskovitom dnu od 10 - 40m, mada zna zaći i u velike dubine. Danju je većinom ukopana te joj samo oči vire, a noću je u lovu na manje ribe i račiče koje paralizira električnim udarom.
Mrijesti se od studenog do siječnja.
Ženka liježe 5 - 32 mlada, duljine 10 - 14cm koji se legu živi te su sposobni za samostalan život. Električni organi su im funkcionalni i prije rođenja.

DRHTULJA MRKULJA - TORPEDO NOBILIANA

Ujedno i najveća, ali je slabo zastupljena na Jadranu. Maximalno naraste do 1,8m dužine i 70kg težine dok su prosječni primjerci 60 - 80cm.
Boja joj je tamnoljubičasta, ponekad s crnim točkama i bjelkastim pjegama. Trbušna strana je bijela ili krem, s tamnijim rubom peraja.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Drhtulja je riba koja se slučajno može naći na udici. Naime lovi se kočom, zna se uloviti mrežama stajačicama i obalnim potegačama. Zatim se još lovi parangalom koji je namjenjen lovu raža i ostale divljači koja boravi na dnu. Rijetko kad ćete čuti da je netko napravio parangal za drhtulje jer joj meso baš i nije kvalitetno. Uglavnom, najlon je 0,50mm nesšto tanjim pramama i udicama veličine 4 - 5.
Za ješku se uglavnom koristi friška riba: srdela, papalina, gira, bukva, sipice ili lignjice.
Sezona lova je čitave godine ali više u zimskom dobu.
Na povraz se može slučajno uloviti pri lovu na osliće i pišmolje. Uloviti će se na najnižu udicu. Kad se skida s udice POTREBNA JE POSEBNA PAŽNJA da ne bi došlo do neugodnog inenađenja - električnog udara.

VRH

DROZAK - LABRUS VIRIDIS

Engleski - Green wrass,
Francuski - Labre vert,
Njemački - Grüner lippfisch,
Talijanski - Tordo

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još zovu Čvrljak, lenica, laenača, pop, frnacez, govno, zelena smokvica...
Drozda osim u moru nećemo nigdje srest, kao npr. na ribarnici jer je naredbom o zaštiti riba TRAJNO ZAŠTIĆEN ! ! ! A to znači da se ne smije loviti ni stavljati u promet. Zbog boja po svom tijelu upada u oči. Osnovna boja mu je zelena s mnoštvom vijuga, šarama naranđaste i smeđkaste boje. S gornje je strane tamniji, a po trbuhu je istočkan bijelim mrljicama, te po boku ima srebrno bijelu prugu.
Rod su mu vrana, smokva, pirka, knez te podsjeća oblikom na njih. Tijelo mu je izduženo i zaobljeno s nešto većom repnom perajom. Ima izrazito debele usne.
Naraste do 55cm dužine i 1,7kg težine, a prosječni primjerci iznose 0,25kg. Živi oko 18 godina a hrani se školjkama, puževima i algama

OBITAVALIŠTA:

Stanovnik je cijeloga Jadrana, više na Južnom Jadranu, dok ga u Istri nema. Mada ga se rijetko može sresti jer je jako rijedak .
Obitava na obraslom kamenitom dnu, te boravi na dubinama od 5 - 20m, a zalazi i do 50m.

VRH

FRATAR - DIPLODUS VULGARIS

Engleski - Base,
Francuski - Sar dore,
Njemački - Gemeine geissbrasse,
Talijanski - Sargo comune

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još zovu baraj, crnoguzac, frankul, pop, popić, špar crnorepac...
Član je obitelji ljuskavki te su mu najbliži rođaci šarag i špar.
Ime je dobio po crnoj mrlji u obliku ovratnika koja počinje na sredini drugog škržnog poklopca, ide iza glave i završava pri sredini drugog škržnog poklopca. Ima još jednu crnu točku koja ima oblik prstena i nalazi se oko korjena repne peraje. Crne točke su zntno izraženije kod mlađih nego starijih.
Tijelo mu je zdepastog oblika, visoko, spljošteno i ovalno. Gore i postrance je žučkasto do zlatkastotamnosive boje. Sa donje strane je bijelo - srebrnkaste boje. Uzduž bokova ima slabo izražene zlatastožućkaste pruge. Tijelo mu je pokriveno velikim ljuskama. Ima malu glavu i usta.
Naraste do 40cm u dužinu i 1,3kg težine.

OBITAVALIŠTA:

Drži se obalnog mora na dubini od 2 - 30m. Odrasli preferiraju strmija, dublja i škrapava dna, te se zadržavaju u procjepima i rupama hridinasta dna. Dok se mlađi kreću u jatima, odrasli krstare sami ili u manjm jatima. Zalaze i u riječna ušća i druge boćate vode. Šesto ga se može naći sa trljom ili ovčicom koje iskorištava dok kopaju po pijesku a za uzvrat im daje sigurnost.
Hrani se mekušcima, račičima i crvima.
Mrijesti se sredinom i krajem jeseni i tada mu se glava plavkasto oboji, posebno između očiju.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Najbolji ulov će biti od početka rujna i početkom zime jer se onda mrijeste te se skupljaju u velika jata. U to doba se nalaze na dubini od 5 - 15m.
Za ješku mu je najdraži crv a može se koš loviti na trpa, dagnje i ostale školjke, kozice, raka samca i drugih račiča, lignje, sipe, sipice, hobotnice. Isto tako se mogu koristiti i tijesto, usoljene srdele, salamura koja može poslužiti kao i brum. Brumat se još može i sa ježincem, razbijenim.
Manji primjerci se hrane tokom cijelog dana, posebno u rano prijepodne, dok stariji u potragu za hranom kreću sumrakom a ako je noć puna mjesećine vraćaju se pred zoru.
U lovu s obale se koristi štap oko 2,5m pa veći, s najlonom 0,25 - 0,35mm sa pramama od oko metra. Za jutarnji ribolov se koriste manje udice 19 - 15, dok se za noćne kapitalce koriste 15 - 10. olovo se koristi od 50g, mora biti klizno jer fratar lakše proguta ako ne osjeti otpor.
Ako prvi zagrize ili ga ulovimo treba nastaviti ribolov jer je tu i ostatak jata. Minimalna duljinazakonom određena je 15cm. Sitniji primjerci će "tuć" po nekoliko puta zaredom uz lagane prekide dok će veliki primjerci uz duže oklijevanje progutati mamac.
Iz brodice se lovi kao i sa obale osim šta možemo koristiti više prama, olovo na dnu i dvije udice malo poviše, jedna iznad druge.
Nakon šta se ulovi izvlačimo ga jednoliko bez trzanja i skosa. Vrlo je borbena riba i gušt ga je vući. Veći primjerci će pokušati naglim skosima prekinuti najlon, tada možemo i lagano popustiti jer mu je cilj zavući se u kakvu škrapu.

VRH

GAVUN - ATHERINA HEPSETUS

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još nazivaju veliki gavun, agun, girica, barfun, batača, batelj, brofun, čiga, gaun, brfun....
Vitkog je i duguljastog tijela, prekrivenog ljuskama, sivozelene ili sivomodre boje odozgo, dok mu je trbuh srebrnkast. Naraste do 15cm duljine i 3dkg. Hrani se planktonskim životinjicama, kao i algama. Mrijesti se zimi, a jaja odlaže u travi u plitkom moru. U vrijeme mrijesta kod uzburkanog mora valovi njegova jajašca izbace na obalu.

OBITAVALIŠTA:

Živi u jatima i bježi od obale kad more udara u obalu. Za vrijeme mrijesta je uz samu obalu. Izbjegava mutna mora i veće dubine. Živi u jatima duž naše obale, u uvalama, na otvorenim obalama, ušćima rijeka te uglavnom boravi na površini.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Uglavnom se lovi mrežama gavunjarama. Gavun je dobar kao ješka za druge ribe pa se stoga dosta koristi u tu svrhu. Naime koristi se za ribolov najrazličitije vrste riba, samo treba paziti da prilikom zabacivanja gavun ne otpadne s udice, moguće ga je učvrstiti "nevidljivim koncem".

VRH

GAVUN MALI - ATHERINA BOYERI

OPĆENITO:

Osim Gavun mali najčešće se još naziva Gavun oliga. Neka narodna imena su mu čak ista kao i gavunu, a zovu ga batelj, čiga, gaun, gaun hrskavac, grčki, mahača. tupača.....
Blizak je srodnik gavunu, te mu je vrlo sličan. Naime teško je i uvidjet razliku između njih. Naraste do 10cm, a težina mu se mjeri u gramima. Oliga se hrani zooplanktonima, malim crvićima i račičima, te ribljom mlađu. Način života, mrijest, obitavališta su mu kao i u gavuna.

VRH

GIRA OBLICA - SPICARA SMARIS

Engleski - Pickarel,
Francuski - picarel commun,
Njemački - schlanke pikarel,
Talijanski - menola zerro

OPĆENITO:

Riba iz porodice girovki, u Hrvatskoj je još zovu čikavica, gera, menula, obljak, manula, mrljanka...
Ima proporcionalno tijelo, izduljeno, srebrnkaste je boje, a na oba boka ima izraženu tamnu mrlju četvrtastog oblika. U vrijeme mrijesta mužjaci po sebi imaju plavozelene fluorescentne šare. Naraste do 20cm, a kao i oštrulja dvospolac je. Naime mlađi primjerci su ženke dok kao stariji mijenjaju spol u mužjaka. Prosječni primjerak je 0,03kg

OBITAVALIŠTA:

Nalazi se duž cijelog jadrana od 3 - 200m dubine, dok je najučestalija od 10 - 40m. Najčešča je gdje ima posedonije i zostere, općenito na obraslom, tvrdom dnu. Traži čisto more s jačim strujama. Zadržava se nad dnom, dok ljeti dolazi i na površinu.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Od športskog ribolova dolazi u obzir samo ometac, štap i povraz. Veličina udice 17 - 19, a debljina najlona od 0,15 - 0,25mm. Za ješku se koristi razna riba dok se za brum koriste stučeni račiči.

VRH

GIRA OŠTRULJA - SPICARA FLEXUOSA

Engleski - Pickarel,
Francuski - Picarel commun,
Njemački - Gemeiner Pikarel,
Talijanski - Menola

OPĆENITO:

Ime je vjerovatno dobila jer su joj kosti oštrije nego u gire oblice. U Hrvatskoj ju još nazivaju manula, samar, menula šćava, štriga, bilica, lužina.
Ima duguljasto zaobljeno tijelo, malo prošireno odnosno u hrptu malo povišeno. Boja tijela je sivosrebrna pa do smeđezlatne, s donjim dijelom više žućkastim ili srebrnkastim. Na boku ima tamnu fleku četvrtasta oblika.
Maximalno naraste do 21cm duljine i 9dkg težine. Prosječni primjerak iznosi oko 3dkg. Gire su dvospolci, na početku životnog vijeka je ženka a kad dosegne 15-ak cm mužjak. Zato su svi manji primjerci ženke.
Mrijesti se u proljeće

OBITAVALIŠTA:

Stanovnik je cijeloga Jadrana, najviše uz obalu istre, te kanalima srednjeg Jadrana(pogotovo u kanalima ispred Zadra) dok je na južnom Jadranu rijetka pojava.
Živi u jatu iznad muljevita i pjeskovita dna, na dubinama od 10 - 250m. U vrijeme mrijesta traži tvrda dna. Najčešće se zadržava na 40-ak metara dubine.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Sezona lova je cijelu godinu. Za hladnijih mjeseci se lovi koćama i koćicama isključivo za lov gira. U prolječe se lovi potegačama dok Istarski ribari koriste menulare - posebne mreže stajačice.
Kod udičarenja koristimo štap sa tankim vrhom jer se menule love do 40m, a kad tuče udarci su lagani. Povraz se koristi na većim dubinama.
Ne smije se spuštati do dna već na pola metra ili poviše, jer menule nikad nisu na samom dnu.
Koristimo najlon 0,15mm sa pramama 0,08 - 0,10mm koje moraju biti kratke(do 10cm) i da budu jedna blizu druge. Udice 17 - 20, a olovo ovisno o dubini i kurentu, da nam ga ne nosi. Kad se udice vežu najniža neka bude na 0,5m od olova.
Oštrulje su uvijek u pokretu pa ih je potrebno tražiti, za brum koristimo kruh ili ga možemo pomješati sa srdelom.
Za ješku koristimo crviće, račiće, kozice, dagnje, lignje, svježu srdelu, iznutrice drugih riba. Oštrulju možemo koristiti kao ješku za panule, parangale mada je bolja gira oblica.

VRH

Glavoči su uglavnom sitne ribe, ima ih u Jadranu više od 40 vrsta od kojih je najveći glavoč pločar pa ćemo o njemu reći koju riječ detaljnije. Tu je još i travaš koji doseže do 25cm duljine, korčulanski glavoč do 2,5cm, vodenjak do 3,7cm itd. Postoje i novootkrivene vrste glavoča u Jadranu koja još uvijek nemaju narodna imena, ali jedni od poznatih su: blatar, pločar, krivoust, bjelaš veliki, mrkulj, leopard, travaš. Zatim glavočići: žutac, schmidt, crnobok, mreškan, plosac sedlan, korčulanski, četirpjeg, zuban, šareni, vodenjak, kavkavski, repaš, veleljuskaš prvoperac......, mliječi: mliječ pučinski, sišućni....
Glavoči uglavnom borave u priobalnom pojasu do 10m dubine te žive sami ili u paru.

GLAVOČ PLOČAR - GOBIUS COBITIS

Engleski - Goby,
Francuski - Gobic Céphalote,
Njemački - grosse meergundel,
Talijanski - testone

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još nazivaju fortunaš, glavoč šari, gulj kamenski, pliskavac, šarunjić, ugvat. Oblikom tijela svi su glavoči manje više isti, pločar ima duguljasto vretenasto tijelo na kojemu se ističe velika i široka glava s visoko smještenim očima. Peraje su mu relativno velike, posebno prsne dok je repna zaobljena. Boja tijela mu je smeđkasta, žućkasta, zelenkasta, čak i siva, prema dolje žučkastocrvenkasta ili bjelkasta, a cijelo tijelo skupa s glavom išarano je nepravilnim tamnim mrljama.
Mrijesti se koncem zime i početkom proljeća, a prosječni primjerak iznosi 0,10kg.

OBITAVALIŠTA:

Nalazi se duž cijelče obale po kamenitom dnu u rupama i procjepima obraslom travama. Boravi na dubini do 10m, a najčešće od 2 - 5m. Posebno voli boćatu vodu te se zna zadržavati blizu izvora. Najgušće je naseljen oko Zadra, Šibenika i srednje Dalmacije

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se cijele godine ali najbolje za vrijeme mrijesta koje potraje i do svibnja. Lovi se uglavnom malim vršama od vrbova pruća, omecem, štapom i parangalom. Inače je proždrljive naravi te se za ješku koristi kozica, račić, crvići, meso raznih riba, veličina udice 14 - 16, te najlon 0,10 - 020mm. Ako ulovljenog glavoča bacimo nazad u more vrlo je vjerovatno da ćemo ga nakon nekoliko minuta opet uloviti. Na nekim se otocima koristi tzv. "kalamuć" - tunja za glavoće. Spušta se ispred rupe glavoča i čeka se. Proždrljivi glavoč će nakon kratkog vremena izaći iz rupe i zagristi.
Pločara je najbolje loviti danju za jakog juga ili odmah iza njega dok je more zamućeno, mada se lovi i noću.

VRH

GOF - SERIOLA DUMERILI

Engleski - Yellow tail, amber jack,
Francuski - Seriole,
Njemacki - Grünzling,
Talijanski - Seriola, ricciola

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još nazivaju bilizmuša, felun, orhan, orva, plancavac, šarbun, kulfar, alfun. Gof naraste do 155cm dužine i 52kg težine, dok je prosječni primjerak oko 2kg. Peraje su mu vrlo oštre i vitkog je repa. Sivomodre ili smeđaste je boje te dolje prelazi u sivosrebrnkastu, a kod mlađih žućkastu. Čim ga izvučemo iz mora odražava se čitav spektar boja. Živi u jatima i stalno je u pokretu. Mrijesti se u proljeće.

OBITAVALIŠTA:

Ovisno o temperaturi mora mijenja stanište, naime zimi živi dublje dok se krajem proljeća mijesti u površinski sloj mora. Najviše ga ima oko otoka Visa, Lastova, Mljeta i Palagruže, cijelo područje Dubrovnika te vanjska obala kornatskog područja i Dugog otoka, dok je na Sjevernom Jadranu prava rijetkost.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Najmanji dozvoljeni primjerak iznosi 45cm ! ! ! Gof se lovi panulom, ljeti i u jesen, popodne uz lagano valovito more. Debljina najlona je od 0,800 - 1,00mm, a udice se stavljaju ovisno o procjeni veličine ribe, od 2 - 8, te 5 - 7 komada olova od 25 - 35dkg. Olovo se stavlja na prvih 15 - 20m, a ostalo se stavlja svakih 7 - 8m. Za ješku je najbolje koristiti lignju, sipicu ili manju iglicu ili cipla. Ješka mora biti friška, a ako se koristi iglica najbolje je da je još uvijek živa. Brzina panulanja može varirati između 1 - 3NM. Ako ulovimo gofa na panulu potrebno je strpljenja, iskustva i vještine jer je riječ o snažnoj ribi.

VRH

GOLUB - MYLIOBATIS AQUILA

Engleski - Eagle ray,
Francuski - Aigle de mer,
Njemački - Adlerrochen, meeradler,
Talijanski - Pesce aquila

OPĆENITO:

Ostali Hrvatski narodni nazivi su biskup, ćuk, kulumbul, kosir, ororaža, sokol...
Riba je iz porodice golubanki (Myliobatidae). Kratke je i tupaste njuške i glatke kože. Oči su mu izbuljene. Ima izgled grabežljive ptice u letu. Zelenkastosive do smeđežućkaste je boje, s bakrenim ili crvenkastim preljevima. Donja je strana sivkastobijelkasta. Od njuške do kraja repa može biti dug 2,60m i težak 67kg dok je prosječni primjerak oko 3kg. Mrijesti se zimi i u proljeće.
O P R E Z - Na korjenu repa ima jednu do tri bodlje duge i do 30cm. Bodlja je na rubovima nazubljena, a na njezinom donjem dijelu u dva se kanalića nalazi žljezda koja proizvodi otrov. Čitava je bodlja zajedno sa žljezdom obavijena membranom koja je štiti od manjih oštećenja. Podižući rep i brzim udarom ubadaju žrtvu. Ubodi su vrlo energični te bodlja često duboko prodre u ranu, a nazubljeni je rubovi šire. Pritom se kida ovojnica i žljezda te se otrov izbacuje u ozljeđeno tkivo. Kad otrov dospije u organizam izaziva oteklinu i crvenilo uz jake bolove u području uboda. Otrovanje može dovesti do gušenja, grčeva, ukočenosti mišića, smetnji vida, pada tlaka, povraćanja, proljeva, znojenja, ubrzanog lupanja srca i paralize skeletne muskulature što znači da otrov djeluje na živčani sustav. Sekundarna zagađenja su gotovo redovita, a za posljedicu imaju gnojenje a često i gangrenu. Prva pomoć je da se rana očisti, pošto je otrov termolabilan staviti ranu na bilo šta toplo odnosno vrelo, do granice izdržljivosti, te što prije potražiti liječničku pomoć, pogotovo ako se počnu javljati neki od simptoma malo prije navedenih.

OBITAVALIŠTA:

Nalazi se na čitavom Jadranu do 300m dubine. Učestao je u kanalskom području Šibenika i Splita na dubini od 10 - 50m. U ljetnim mjesecima zanimljiva je pojava jata goluba koja prilaze sasvim blizu obale, a voli pjeskovito - muljevita dna.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se čitave godine ali naročito u toplijim mjesecima, kad se približava u jatu obali. Prilikom ulova odmah odrežite repnu peraju(skupa s bodljama) i bacite ju! Love se na feral i na parangal, gdje se koriste udice 1 - 8 i najlon 0,60 - 0,90mm. Za ješku koristi se svježa srdela, gira i bukva.

VRH

GRB - UMBRINA CIRROSA

Engleski - Corb, Sea craw,
Francuski - L'ombriene,
Njemački - Bart-Umber,
Talijanski - Ombrina

OPĆENITO:

U Hrvatskoj jos je nazivaju Hama, dronj, harba, koraf, korbel, salamun, šarac. Pripada porodici sjenki(Sciaenidae). Tijela je povišenog, postrance spljoštenog. Ima kratak pipak ispod vrha donje vilice. Žućkastosrebrne je boje sa mnoštvom valovitih zlatkastih, smeđe do crnkasto ograđenih pruga. Trbuh mu je bjelkastosrebrnkasti. U moru je trom ali elegantan. Dug je do 70cm i 10kg težine, dok je prosječan primjerak oko 1kg. Mrijesti se u prvom dijelu ljeta.

OBITAVALIŠTA:

Ima ga na cijelom Jadranu. Naročito je stanovnik boćatih voda, ušća Neretve i Bojane. Zalazi i u vode tekućice. Voli plitko i muljevito dno. Boravi u plitkim vodama do 20m, a zađe i do 100m dubine.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se čitave godine ali najviše u hladnijim dobima kada je ušće rijeka zamućeno, po tmurnom i valovitom vremenu na dubinama od 3 - 20m. Koristi se ometac, štap, parangal i osti. Najlon koristimo od 0,50 - 0,70mm sa udicama od 8 - 15. Za ješku je najbolji prstac, dagnja i veliki crv. Mada nije bas zaintersesiran za jesku, vec kopa po mulju gurajući glavu i traži hranu. Po bonaci na feral je lako uočljiv i laka meta.

VRH

GRDOBINA - LOPHIUS PISCATORIUS

Engleski - Sea devil, Frogfish,
Francuski - Baudroie,
Njemački - Seeteufel,
Talijanski - Rospo di fango

OPĆENITO:

U Hrvatskoj je još zovu hrnja, hudobina, raćina, rošpo, vražica, žaba. . . Duga je i do 70cm, a teška do 8kg dok prosječni primjerak iznosi 0,50kg. Mrkulja naraste i do 200cm i preko 40kg, ali ona živi u velikim dubinama. Riba je iz porodice grdobinki. Ima veliku glavu koja je kao i cijeli prednji dio tijela jako spljoštena. Ima velika usta s puno zuba. Žućkastosmeđesive do ružičastosivkaste je boje, odozdo bjelkasta. Mrijesti se potkraj proljeća, te početkom ljeta

OBITAVALIŠTA:

Živi od 30 - 450m dubine na pjeskovitom dnu. Zakopava se u mulj ili pijesak djelomično otkuda vreba plijen. Teško je uočljiva, naime svojom antenom na glavi mami plijen i onda napada. Najčešća je u Velebitskom kanalu i kvarneru.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Najmanji dozvoljeni primjerak smije biti 30cm! ! ! Lovi se po svim vremenskim uvjetima koćama i parangalima. Na parangalu koristimo najlon 0,60 - 0,90 i udice 4 - 7. Za ješku se koristi svježa srdela bukva i gira.

VRH

HOBOTNICA - OCTOPUS VULGARIS

Engleski - Octopus,
Francuski - poulpe commun,
Njemački - gremeiner seepolyp,
Talijanski - polpo comune

OPĆENITO:

Posebna i mnogima draga hobotnica je glavonožac iz istoimene porodice(Octopidae) dvoškžki. Ima osam krakova po dva reda pipaka. Žutosmeđe je boje odozgo a sivosmeđe odozdo, a mimikrija joj je bolja strana, naime ne samo da se bojom tijela prilagođava okolini već i kožu nabire i mreška ovisno o strukturi terena gdje se trenutno nalazi. Duga može biti do 1,3m, a teška do15kg mada ne bi preporučio podvodnim ribolovcima da se bore s takvim kapitalcima jer nije nimalo lijep osjećaj kad krakovima plazi po tijelu. Prosječan primjerak iznosi oko 0,75kg. Kada se osjeća u opasnosti štrca kroz lijevak crnilo i njime stvara "dimnu zavjesu" iza koje se skriva i bježi. Mrijesti se zimi i u proljeće.

OBITAVALIŠTA:

Većinu vremena je u rupama ili među stijenama, zaklonu. Voli kamenita i hridinasta dna mada zna biti ispod kamena na piješćanim ravnicama. Živi na dubinama i do 200m ali i do nekoliko destaka centimetara, dok je najčešča na dubini od 5 - 10m. Oko staništa hobotnice možemo naći odbačene ljušture školjaka, rakova . . . naime rakovi su joj najveća poslastica ...

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

...pa se stoga dosta i koriste, bilo da su živi ili umjetni. Naime hobotnica je vrlo pametna i radoznala te ju "interesiraju" jake i svjetle boje. Ako ga ulovi odvući će ga u svoju rupu i krenuti sa gozbom. Mada se mogu loviti i danju, noć je najbolje vrijeme lova na hobotnice, oblačno, mutno more. Bježi od svjetlosti te se po danu može naći na većim dubinama, a noću ide u plićine u potragu za hranom.
Ako se lovi panulom koristimo najlon preko 2mm ili špag od parangala jer ako se prije nego što uspijete potegnuti (iskustvo) uspije uloviti za grotu bit će borbe. Naime panula se sastoji od pločice s čije je donje strane olovo a sgornje najbolje živi rak (grmalj), a ako ne onda umjetni žarke boje. Iza svega mali komadić lanca da se vuče po dnu. A iza raka dvije velike udice, odnosno kuke. Rak uvijek mora gledati prema kukama i lancu (jer se kreće u šiju). Brzina panulanja mora biti minimalna, na vesla, tek toliko da se krećemo. Ako i otpadne prođite prođite to mjesto još jednom, sigurno će zaskočiti.
Sada samo treba zagrijati peku ! ! ! Za vrijeme bonaca, možete ju loviti i na feral i osti, ali ne zaboravite da se dobro prilagođava okolini.

VRH

IGLICA - BELONE BELONE

Engleski - Garfish,
Francuski - orphie,
Njemački - gemeiner hornhecht,
Talijanski - aguglia

OPĆENITO:

Aguc, đingula, igla, jagla, jigla, žigulja, angužigula, iglac. . . sve su to imena ribe iz porodice štukoskuša(scomberesocidae) - Iglice. Ima usko duguljasto tijelo sa uskom glavom i izduženim vilicama i zubatim kljunom. Peraje su malene i nepravilno raspoređene, samo je repna normalnog oblika. Zelenkastomodrikaste je boje s prijelazom dolje u srebrnkastu. Koža joj je glatka a ako je imamo priliku jesti vidjet ćemo da ima kost zelene boje. Naraste do 80cm i 0,75kg težine, dok prosječan primjerak iznosi do 6dkg. Mrijesti se u svibnju i lipnju.

OBITAVALIŠTA:

Ima je po cijelom Jadranu, u hladnijem dobu bliže kraju, a toplijem na pučini. Uglavnom se zadržava u površinskim djelovima, na samoj površini te uživa u razno raznim vratolomijama. Najčešći je stanovnik Pule i Lošinja, Paga, Kornata, Viškog i Korčulanskog podneblja.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Najčešći ribolovni pribor je panula, ponekad se ulovi na parangal, na feral a rijetko "na ruku". Parangal za iglice se rijetko koristi. Naime jedan kraj se usidri a parangal je površinski sa najlonom 0,20 - 0,30mm te udicama od 14 - 17. Za ješku se koriste sitne ribe (po mogućnosti žive). Između prama se stavljaju šugeri da ga drže na površini. Na osti see teško lovi jer je energična, brza i nepredvidljiva, a na štap će se uloviti "slučajno".
Panula je najidealnije rješenje, često se zaleti na panulu za Lubena, pa čak i za plavice, šarune. Naime, panula za iglice je površinska, najlon 0,30mm, te pred kraj vrtuljak i još tanji najlon, udice 14 - 17 te za ješku koža od ušate, iglice, cipla pa i same iglice. Lagano voziti 2 -3NM i skosati (kratki skosi). Na panuli je borbena te skače i nateže.

VRH

IGLUN - XIPHIAS GLADIUS

Engleski - swordfish,
Francuski - espadon,
Njemački - schwertfisch,
Talijanski - pesce spada

OPĆENITO:

Armenjak, jaglun, kljunara, mač, sabljan, špada i mošda najpoznatiji naziv joj je i sam naziv porodice - sabljarka (Xiphidae). Ima izduženo vretenasto tijelo, s jakom glavom. Gornja vilica je produžena u veliku plosnatu i oštru sablju koju koristi za napad i obranu. Brz je i okretan te živi na velikim dubinama (do 800m). Zagasitomodre do ljubičaste je boje dok donja strana prelazi u srebrnkastu. Ima jako dobar vid i velike oči, te na očnom mišiču ima tkivo koje mu drži konstantnu toplinu mozga na većim dubinama. Dug je do 4m i težak 350kg, dok prosječan primjerak iznosi cca 3kg. Hrani se pretežno ribom ali jede rakove i glavonošce. Jedan je od najbržih i najsnažnijih plivača.
Mrijesti se u lipnju i srpnju.

OBITAVALIŠTE:

Ljeti je površinski plivač dok zimi zalazi u duboko plavetnilo. Stanovnik je otvorenog Jadrana, a posebno južnog dijela. Učestalo se zapažaju u trokutu Hvar - Korčula - rt Pelješca.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Dozvola za lov igluna je posebna dozvola. Ulov se treba prijaviti Ministarstvu, te je dnevno dozvoljen samo jedan primjerak. Dozvola se izdaje na rok od jednog dana, tri dana, sedam dana ili 30 dana. Za rekreacijski lov mogu se koristiti samo određeni ribolovni alati - do dva komada odmeta (svaki može imati do jednu udicu) ili dva komada povraza (panula). Dnevna dozvola vrijedi za tekući dan od 00:00 - 24:00
Minimalni dozvoljeni ulovljeni primjerak je 120cm.
Jedna je od riba koje se love na "Big Game Ribolovu"
Naime najčešće se lovi na panulu, na živu ribu - arbun, špar . . .
Najlon se koristi od 0,90 - 1,0mm i udice 4 - 8, mada sve to ovisi o primjerku.

VRH

IVERAK - PLATICHTHYS FLESUS

Engleski - flounder,
Francuski - flet européen,
Njemački - flunder,
Talijanski - passera pianuzza

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga još nazivaju jezik zlatni, kalkan, morska ploča, pašara, platka, zlatopjeg, viverka, obliš. U Jadranskome moru postoje Iverak i Iverak zlatopjeg. Teško ih je razlikovati pa ih se oboje zove iverak (mada je zlatopjeg vrlo rijedak). To je riba iz porodice plosnavki (Pleuronectidae). Ima jako spljošteno i asimetrično tijelo s malim ispupčenim očima prema gore na desnom boku. U porodicu plosnavki spadaju list i rumbač te im sliči. Veličinom tijela je u sredini, oblik tijela mu je romboidan te iynosi 1/3 dužine. Leđna peraja mu se proteže od glave do repa, dok je trbušna puno kraća. Perjae su mu dobro razvijene te je iverak dobar plivač. Boja s "okate" strane često varira prema boji dna, a najčešče je smeđezelenkasta sa tamnijim ili blijeđim pjegama (naranđastim i žutim), te su mu rubovi tijela blijedo siva. S donje strane je svjetle bjelkaste boje. Naraste do 45cm težine 1,25kg dok prosječan primjerak iznosi 0,10kg. Mrijesti se tijekom zime i u rano proljeće.

OBITAVALIŠTA:

Nalazi se duž cijele jadranske obale ali najčešče uz zapadnu obalu Istre, oko riječnih ušća. Naime zalazi u vode tekućice i boravi na 5 - 20m dubine, pogotovo za ljetnog doba gdje traži pijesak i mulj. Zimi se povlači u dublje more. Na dnu se zavuče u pijesak napraveći laganu rupu. Za dana se skriva u svojoj "rupi" dok noću kreće u potragu za hranom - crvići i rakovi. Kad vidi plijen strpljivo čeka svoju priliku i zatim se brzinski baca na plijen.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Više se lovi zimi i ujesen, danju i noću po bonaci. Lovi se koćom i ostaloim mrežama stajaćicama. Ali od športskog ribolovnog alata šta nas zanima lovi se parangalom. Debljina najlona od 0,20 - 0,30mm i udice 14 - 16. za ješku se koristi crvić ili račić.
Može se loviti na osti pod feral ali je teško uočljiv.

VRH

JASTOG - PALINURUS VULGARIS

Engleski - common spiny lobster,
Francuski - langouste rouge,
Njemački - languste,
Talijanski - aragosta, langusta

OPĆENITO:

Rak je iz porodice jastoga (palinuridae) te ga se u Hrvatskoj još naziva angust, jarulica, jastof, pastov, prug, ragosta. Tijelo mu je izduženo i valjkasto te na glavi ima velika ticala kojima prikuplja iformacije o okolišu. Smeđeljubičaste je boje sa žučkastim preljevom, dok su mu noge crvenkaste sa crvenosmeđim pojasevima. Nema velika klješta poput hlapa(raroga). Služe mu za prikupljanje hrane. Oklopljen je čvrstim i bodljikavim oklopom, koji završava repom u obliku lepeze. Dug je do 45cm, a težak do 5kg, dok je prosječan primjerak 0,60kg. Mjeri se od vrha šiljka(rostruma) do kraja ispružene repne peraje.
Mrijesti se čitave zime. Pare se kad i mužjaku i ženki potpuno otvrdne oklop. Spolna zrelost im je između 4 - 5g. Ženke su veće od mužjaka. Broj jajašaca ovisi o veličini ženke i temperaturi mora. Inkubacijajaja se nalazi na tijelu ženke 3 - 9mjeseci nakon čega se mladunci izlježu nakon nekoliko dana. Kao ličinka živi pola godine i tek onda poprima oblik odraslog jastoga.

OBITAVALIŠTA:

Rasprostranjen je po čitavom Jadranu, a najviše gdje je more bistrije, slanije i dublje. Najčešći je na Viškom i Lastovskom području, izvan Korčule, žirja i kornatskog područja. Boravi na hridinastim predjelima ili koraljno-ljušturastom dnu. Danju se skriva dok noću izlazi u potragu za hranom - morskim algama, crvima, drugim vrstama rakova, pa čak i strvinama.
Največi su mu neprijatelji hobotnice.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Najmanji ulovljeni primjerak može biti 24cm i ženke s jajašcima moraju biti vraćene u more!
Vrijeme lovostaja mu je od 1. rujna - 30. svibnja tako da se lovi samo u toplijim mjesecima i to više noću nego danju. Od športskog ribolova možda se koji izvuče parangalom ili povrazom (udica 10 - 12 i najlon 0,50 - 0,70mm) na skušu, bukvu, trlju, ušatu...
Najviše se lovi vršama u gospodarske svrhe.

VRH

JEGULJA - ANGILLA ANGILLA

Engleski - eel,
Francuski - anghilla,
Njemački - aal,
Talijanski - anguilla

OPĆENITO:

Riba je iz porodice jeguljki (anguillidae). U Hrvatskoj ju jos nazivaju angulja, bižat, čapor, kajman, kračica, žutica. Ima dugačko zmijoliko tijelo sluzave kože. Leđna peraja joj započinje daleko iza glave, rep se završava trakasto, spojem leđne i trbušne peraje. Donja joj je čeljust malo izduženija od gornje, oči joj se nalaze na samom vrhu glave poviše usta. Maslinastozelene je boje, a odozdo svjetložute ili bjelkaste. Boju mjenja prema okolini u kojoj živi. Sluz po tijelu joj omogućava provlačenje kroz gusto raslinje u rijekama, kao i puzanje po obali i mulju pri niskom vodostaju. Hrani se jajašcima riba, ribljom mlađi, crvićima, puževima, ali i jajašcima žaba, malim punoglavcima, insektima. . .
Duga je do 1m, a teška i do 6kg, dok je prosječni primjerak oko 0,20kg.
Mrijesti se u Sargaškom moru koncem zimu, te može živjeti do 88g.

OBITAVALIŠTA:

Nalazi se po cijelom Jadranu a glavna obitavališta su joj sve slatke vode povezane morem. Voli muljevita dna bogata detritusom. Zalazi duboko u tokove rijeka, a najčešča je na ušču rijeke neretve. Noćni je lovac, mada i po danu ako naleti na slasan zalogaj neće ga odbiti. Europske jegulje nisu spolno zrele, a to je od 6 - 30g., ovisno o spolu i području. Boja im se mjenja u srebrnkastu s tamnijim bokovima, povećaju im se nosnice i oči, produljuje čeljust te odlaze u more, prestaju se hraniti te im se crijeva stišću i ostavljaju više mjesta za spolne zrele gonade, onda počinju čak i po godinu i pol dugom putovanju prema sargaškom moru.

Tamo se mrijeste i ugibaju. Mrijeste se na dubinama od 400 -2500m dubine. Licinke idu putem Europe jašuči na Golfskim strujama, a put traje 7 - 11 mjeseci, pa čak i do 3g. Rast ličinki je postepen te tijekom prve godine dosežu veličinu od 25 cm, u drugoj oko 52 cm, a u trečoj 75 cm. U trećoj godini ličinke se preobraze u novi oblik tzv. staklastu jegulju, koja već ima zaobljeno tijelo. U četvrtoj godini, mlade jegulje aktivno ulaze u rijeku gdje ostaju sve dok ne postanu spolno zrele.

VRH

KANTAR - SPONDYLIOSOMA CANTHARUS

Engleski - black sea bream,
Francuski - canthare gris,
Njemački - brandbrassen,
Talijanski - cantarella

OPĆENITO:

Riba je iz porodice ljuskavki (sparidae) te ima pravilne ljuske po cijelom tijelu i sa strane mu se nalaze zlatkaste uzdužne pruge. Glava mu je tupa i u ustima mu se nalaze oštri zubi poredani kao pila. Ima zdepasto tijelo, te su mlađi primjerci najčešće smeđkasto sivi s izraženim okomitim prugama koje se isprepliću sa tankim uzdužnim srebrnkasto zlatkastim prugama, dok se kod odraslih primjeraka gube smeđi tonovi koji su zamjenjeni metalno plavičastim, gdje zreli muškarci znaju imati izrazito jasne modre šare. Dug je do 45cm i 2,50kg težine dok je prosječan primjerak oko 0,50kg
Mrijesti se krajem zime i u prvom dijelu proljeća te ih onda možemo susresti u jatima.

OBITAVALIŠTA:

Stanovnik je cijeloga Jadrana na kamenitom i ljušturastom dnu. Šta su stariji drže se više samog dna. Spori su plivači i lako uočljivi. Zalazi u pličine do 5m ali i 150m dubine. Zimi se povlači u dublje more, a vraćaju se čim zatopli. Jede sve šta stigne i osim livada posedonije čest je gost na brakovima. Najčešći je izvan pučinskih otoka, posebno u Zadarskom, Šibenskom, Viškom i Lastovskom području.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Minimalna dozvoljena dužina ulova je 18cm !
Lovi se danju i noću čitave godine, ali bolje u zimskim mjesecima. Lovi se omecem, povrazom i parangalom. Veličina udice je 10 - 12, najlon 0,50 - 0,70mm i prame od barem 30cm. Pošto jede sve bez razmišljanja ako se kantar odluči na vašu ješku ne bi trebalo biti većih problema. Od ješke se preferiraju crijeva srdele, lignja, crvići i kozice. Pri lovu "na fermo" bruma se smrvljenom friškom ili usoljenom srdelom. Lovi se po bonaci i mareti a posebno mu paše vjetar iz trećeg kvadranta.

VRH

KANJAC - SERRANUS CABRILLA

Engleski - cabrilla seabass,
Francuski - serran cabrille,
Njemački - blutstriemen,
Talijanski - sciarrano, perchia

OPĆENITO:

Riba je iz porodice vučica (serrandiae). U Hrvatskoj ga još zovu gričar, kanj, kanj od sike, pljucavac, rubnjak, zubuša. Po njemu su dobili ime povrazi na nekim djelovima Jadrana - kanjevače, kanavale. . .
Izdužen je i bočno stisnut, velike glave sa šiljastom gubicom i velikim ustima. Škržni zaklopci obrubljeni su sitnim zubićima. Sivožućkaste do sivocrvenkaste je boje, sa 7 - 9 uzdužnih i okomitih smeđastim i žućkastim prugama. Sa donje strane ima 2 - 3 uzdužne žućkaste ili zelenkaste pruge duž cijeloga tijela. Boja ovisi od primjerka, životnoj dobi i predjelu gdje boravi. Veći primjerci imaju rumeniju boju, a maximalno naraste do 34cm i 0,34kg težine gdje je prosječni primjerak 0,08kg. Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta.

OBITAVALIŠTA:

Najčešći je na srednjem Jadranu, mada je stanovnik cijeloga, do 200m, a najviše od 30 - 70m. Boravi na tvrdom, kamenitom i ljušturastom dnu ili mekanom obraslo algama. U biti svugdje ga se može naći. Najviše voli rakove, te su mu najbrojnija naselja oko Zadra i Šibenika.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Najviše se lovi u ljetnim mjesecima i to zorom dok je popodne i predvečer slabiji ulov. Nekada je bio čest ulov, dok ga je danas sve manje, ali kad kanjac zagrize onda je to "siguran ulov". Lovi se na udičarski alat, a postoji mogućnost ulova i na parangal, ali rijetko. Koristimo najlon 0,30 - 0,35mm i udice 12 - 15 sa pramama od 15 - 20cm te olovom na samom kraju. Proždrljiv je i lakom, obožava rakove te će napasti i jastoga. Naime od ješke možemo koristiti gavuna, srdelu, papalinu, giru, puževe, glavonošce, račiče, a pogotovo kozice i crve. U biti ako naleti na vašu ješku guta ju i kreće u zaklon, a kad osjeti otpor nategnut će jednom do dva puta i onda se lagano opusti stvarajući otpor svojim ustima. Ako ulovimo jednoga vjerovatno će ih biti još!

VRH

KAVALA - SCIAENA UMBRA

Engleski - brown meagre,
Francuski - corb,
Njemački - schwarzer schattenfish,
Talijanski - corvo, ombrella

OPĆENITO:

Ostali Hrvatski nazivi su konj, krap, hrb, škrapan, vranac, orgo, vrana. . .
Riba je iz obitelji sjenki (sciaenidae). Povišeno, postrance spljošteno tijelo i veliku glavu s velikim i čvrstim ljuskama čine kavalu. Tamnosmeđe je boje s zlatkastim odsjajem. Kako se okrene drugačije sja. Naraste do 52cm i 4kg težine dok prosječni primjerak iznosi 0,25kg.
Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta.

OBITAVALIŠTA:

Stanovnik je cijeloga Jadrana kamenitog dna i travama obraslih predjela. Voli obitavati u blizini otočiča i hridi, te na pučinskim brakovima gdje se drži uskih procjepa gdje je daleko od sunčevih zraka. Ima je od 5 - 50m dubine. Vole mutne i hladne vode, nije previše oprezna i obično se drži svoga jata. Najčešća je na dijelu sjevernoga Jadrana.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se čitave godine osim za lovostaja od 15. svibnja do 15. srpnja. Najmanji dozvoljeni primjerak iznosi 30cm.
Ljeti i u jesen dolazi u pličine, danju i noću uz bonacu ili valovito more. Od športskog pribora lovi se omecem, štapom ili ostima, te podvodnom puškom. Veličina udice je 11 - 13 i 0,50 - 0,70mm najlon. Zagriza na velikoga crva, račića ili kozicu. Prilikom podvodnog ribolova najbolje ju je gađati dok je van rupe, jer u protivnom upozori ostale koji krenu u duboko plavetnilo. Inače je dosta troma te je laka meta. Česti su na ušćima rijeka i pritocima slatke vode, a zorom je moguće naletjeti na kapitalce.

VRH

KIRNJA - EPINEPHELUS GUAZA

Engleski - dusky grouper,
Francuski - méron sombre,
Njemački - braun seran,
Talijanski - cernia nera

OPĆENITO:

Riba iz porodice vučica (serranidae). Ostali Hrvatski nazivi su finka, galinjača, kerna, kraja, tenka, vrančić, manjacevuli, kjerna, mandaljenaca. . .
U Jadranu ih ima 5 vrsta ali najrasprostranjenija je kirnja golema. Izdužena je tijela i bočno stisnuta. Usta su joj velika s isturenom donjom vilicom. Tamnokestenastosmeđe je boje, postrance prelazi u smeđežućkastu. Ponekad je crne boje, a ima ih i žutonarančastih. Duga je do 1,40m i 100kg težine dok su prosječni primjerci oko 5kg.
Mrijesti se u srpnju i kolovozu.

OBITAVALIŠTA:

Ima je duž cijeloga Jadrana ali više na južnom Jadranu. Voli kamenita i hridinasta dna puna rupa i procjepa. Nalazi se na 8 - 100m. Ljeti dolazi na rubove hridinaste obale. Voli i labirinte i rupe.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Minimalni ulovljeni primjerak mora biti iznad 45cm. Vrijeme lovostaja je od 1.srpnja do 31. kolovoza.
Upotrebljava se jak ometac, štap, parangal i panula, te je drag ulov podvodnim ribolovcima. Najbolja ješka je živi crnelj, hobotnica i svježa srdela. Udica od 1 - 4, a najlon 0,90 - 1,20mm
Prilikom podvodnog ribolova najčešće se zavuče u rupu, te nakon šta je pogodimo najbolje je pušku zakačiti za bovu ispod površine da nateže kirnju iz rupe. Kad je mrtva spuste joj se leđne peraje, a one najčešći razlog zašto zaglavi u rupi. Najbolje bi bilo da prilikom gađanja (u glavu) zavezati konop za dno i time joj ne dati da uđe u rupu.

VRH

KNEZ - CORIS JULIS

Engleski - rainbow wrasse,
Francuski - girrelle commune,
Njemački - gemeiner meerjunker,
Talijanski - scindia

OPĆENITO:

Riba je iz porodice usnjača (Labridae). Ostali Hrvatski nazivi su zastava, dundica, dunzela, frajlica, marijeta, šegavka, vladika, dugnača, kinez, kralj, zlatac, žotra. . .
Ovo je jedna od prvih riba šta sam je ja ulovio i vjerujem da ne postoji niti jedan športski ribolovac da ju nije imao čast uloviti. Ima duguljasto i vrlo gipko tijelo, malu glavicu i sitna usta. Boje tijela su mu kao u neke tropske ribe, te upravo radi boja razlikujemo mužjaka od ženke.
Mužjaci su maslinastozelene do smeđe s prijelazom u modrikastu boju, te po boku ima narančastu ili ružičastu široku cik-cak prugu. Iza oka mu se nalazi plava pruga, a na škržnom zaklopcu modra pjega.
Ženkama su temeljne boje i uzdužne pruge drugačije. Leđna boja im je smeđa, maslinastosmeđa, crvenkastosmeđa ili ružičasta. Ženke na boku imaju žutu ili ružičastu prugu, te iznad nje još dvije slabije izražene ravne pruge. Jedna je crnkasta a druga počinje s modrom, a nastavlja crvenkastom bojom. Donja strana odraslih mužjaka je bijela, a nedoraslih mužjaka i ženki ružičasta do žučkastobijela.
Dug je do 25cm i 0,20kg težine, dok prosječan primjerak iznosi 0,02kg
Mrijesti se u prvom dijelu ljeta.

OBITAVALIŠTA:

Za kneza možemo reći da ga ima doslovno svuda, voli bistro more, koraljno-ljušturasta ili kamenita dna. Ljeti boravi na 2 - 15m, dok zimi zalazi do 100m dubine.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se u toplijem dobu na lagani ometac i povraz. Udica je 14 - 18 i najlon 0,15 - 0,25mm. Proždrljiv je i agresivno napada ješku, te stoga mora biti tvrđa sipa ili lignja, mada mu je slasnije zagristi dagnju, crviće i račiće, te puž ogrc. Gušt je kada knez lagano paradira oko ješke pa ju "rafalno" čupa, kad je siguran onda guta i ješku i udicu, a često je problem ga skinuti s udice jer sve proguta. Lovi se cijeli dan a posebno ujutro za laganog povjetarca i bistrog mora - naime on je ujedno i znak čistoče mora.

VRH

KOKOT - TRIGLA LYRA

Engleski - piper guarnard,
Francuski - grondin lyre,
Njemački - knurrhahn seeschwalbe,
Talijanski - cappone lyra

OPĆENITO:

Iz porodice štitoglavki je (triglidae) te ju u Hrvatskoj još zovu anzuleta, gudin, kapun, lastavica, lučerna, prasica. . .
Ima visoko tijelokoje se spušta u vitak rep. Ima zašiljenu, spljoštenu glavu, vrlo razvijene prsne peraje koje joj još služe za gmizanje i opipavanje morskog dna. Izrazito je rumene do do crvene boje, a na trbuhu ružičastobjelkaste. Poseban je kad rastegne peraje i pravi se važan s njihovim bojama. Dug je do 50cm i težine 2,50kg dok je prosječni primjerak oko 0,15kg. Mrijesti se krajem zime do polovice proljeća.

OBITAVALIŠTA:

Stanovnik je cijelog Jadrana, pjeskovitog, ljušturastog i muljevitog dna od 10 - 500m dubine. Ima ga i na kamenu. Čest je u kanalima srednje Dalmacije a izvan Lastova i Visa najbrojniji. U sumrak dolazi u pličine te ispušta čudne glasove, a kad ga izvučemo na kraj hropće.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se ljeti, u svako doba dana parangalom po svim vremenskim uvjetima. Udice su 5 - 10, a najlon 0,30 - 0,50mm. Izlovljen je, a ponajviše koćarenjem. Za ješku koristiti srdelu ili bukvu.

VRH

KOVAČ - ZEUS FABER

Engleski - john dory,
Francuski - saint pierre,
Njemački - sonnen fisch, peterfisch,
Talijanski - pesce san pietro

OPĆENITO:

Riba je iz porodice kovača (Zeidae) . u Hrvatskoj ga još nazivaju petrova riba, sveti petar, šanpjer . . .
Svi znamo barem jednu od priča nastanke ove ribe. Jedna od legendi kaže da je Sv. Petar apostol lovio ribu, a pošto nije bio sportski ribolovac to je radio rukama. Kad je uuhvato sanpjera, na mjestima gdje ga je uhvatio prstima ostale su crne fleke. Rekao je "ružan si, ali ljudi će te iznimno cijeniti po kvaliteti". Tako je nastala legenda o san Pietru, dok je druga legenda o kovaču. Naime Zeusovim konjima su otpale potkovice te su se spustili na morskom obalu, te Zeus naredi Hefestu (bog kovača) da mu potkuje konje, na što ga ovaj odbije. Tako da mu ništa drugo nije preostalo nego da to učini sam. Ali nije znao kako pa je sjeo na obalu. Iz mora je iznenada iskočila riba pred njega. Zeus je pojeo ribu a kad je vidio kostur prepoznao je u njemu kovački alat. S gornje strane glave uzme mašice, s vilice čekić, s obraza nakovanj, a od onih bodlji čavle i potkuje konje. Tako je nastao "Zeusov kovač". Pošto je Zeusova moć u carstvu Posejdona bila nikakva ono "Zeusova" se izgubi i ostane samo kovač. Dragi moji zaljubljenici mora, pa koja vam je legenda draža. Tijelo mu je ovalno, visoko, jako stisnuto, a ogromna leđna peraja strši te se sastoji od 10 bodlji. Glava mu je kosog profila, usta velika i jako pruživa, četkasto nazubljena. Maslinastozelene pa čak i zlatnožute je boje, te na boku ima crne točke. Dug je do 60cm i 3kg težine dok je prosječni primjerak oko 0,40kg. Hrani se manjim ribama i ribljom mlađi, dok lovi prikradanjem i izvlačenjem svojih preklopnih usta. Mora biti lukav jer nije iznimno dobar plivač. Osim ribe hrani se rakovima i glavonošcima.
Mrijesti se krajem zime, početkom proljeća.

OBITAVALIŠTA:

Nalazi se po cijelom jadranu od 70 - 150m pa i do 300m. Boravi na svim vrstama dna, ali je redovit stanar pjeskovitog, muljevitog i ljušturastog dna.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se cijele godine, ali posebno ljeti jer dolazi u plićine. Parangalom se lovi u svako doba dana udicama 4 - 8 te najlonom 0,60 -0,90mm dok se za ješku koristi svježa srdela i gira, te meso drugih riba. Lovi se panulom za zubaca.
Rijedak je ali vrlo cijenjen ulov podvodnih ribolovaca jer ne zalazi u plitka mora prečesto.

VRH

LICA BILIZMA - LICHIA AMIA

Engleski - leer fish,
Francuski - Lichié amie,
Njemački - gabelmakrele,
Talijanski - leccia

OPĆENITO:

Riba je iz porodice bitnica (carangidae). U Hrvatskoj je još zovu bitnica, bilizma, biliznica, lujpa, pastirica, skočarica . . .
Ima ovalno i izduženo tijelo te je na bokovima spljoštena. Usta su šiljata s oštrim zubima. Jezik je oboružan češljastim zubićima. Bijelomodrikaste ili zelenkaste je boje, a dolje bijelosrbnkaste. Mlade po boku imaju uspravne tamne pojaseve, duga je do 1m i 15kg težine dok prosječan primjerak iznosi oko 0,50kg.
Mrijesti se koncem proljeća i početkom ljeta.

OBITAVALIŠTA:

Najčešći je stanovnik južnog Jadrana dok je na srednjem i sjevernom Jadranu rijetka. Najčešće je u jatu te prati jata plave ribe, te ih se najčešće može uočiti kad na pučini more "kuha" i ako vidimo jato galebova iznad. Često su stanovnici ušća velikih rijeka, naime najučestalija je oko ušća Neretve i rijeke Dubrovačke. Najčešće je u gornjim slojevima.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se ljeti i ujesen na štap i panulu. Brza i energična je u moru te čeka u zasjedi i skače halapljivo. Ješka je svježa srdela, bukva, gira i skuša. Koristi se i cipal na udicu 2 - 3. ako se panula umjetnim mamcem treba ga zabaciti i vući po vanjskoj strani jata tako da se malo skosa. Debljina najlona je 0,70 - 1,00mm.

VRH

LIGNJA - LOLIGO VULGARIS

Engleski - common squid,
Francuski - encornet,
Njemački - kalmar,
Talijanski - calamaro

OPĆENITO:

Glavonožac je iz porodice liganja (Loliginidae). U Hrvatskoj ju zovu jos kalamar, ligan, oliganj, uligna. . .
Mislim da nema onoga tko nije probao "lignje na kolutiće" ili na desetke drugih načina. Vrlo cijenjena Jadranska lignja ima skladnu, savršenu, aerodinamičnu liniju tijela, nježno i sluzava. Učvršćuje ju prozirna rožnata ljuštura. Boje je crvenkasto smeđe ili sivkastoprozirne. Pomoću kromatofora mijenja boju. Duga je do 1m i 3kg težine, dok se prosječni primjerci kreću oko 0,20kg. Mrijesti se u proljeće.

OBITAVALIŠTA:

Pelagijska je vrsta i stanovnik slobodnog mora, te stanovnik cijelog jadrana, pogotovo sjevernog i srednjeg. Ljeto provodi na pučini od 40 - 150m, dok zimi boravi po svim valama, kanalima, portima, pogotovo u Novigradskom moru i prokljanskom jezeru. Zadržava se u predjelima gdje ima jata sitnih riba.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Velike nauke te svakojake tehnike postoje i primjenjuju se oko lova ove ljepotice. Kad god dođe vrijeme lova lignji (zima) svi dolaze sa svakojakim inovacijama i idejama koje su naravno stroga tajna !
Lovi se danju i noću u osvit i suton najbolje uz tiho vrijeme i lagani povjetarac. Lovi se japanskim skosavicama, peškafondom i panulom za lignje.
· Japanske skosaviceodnosno imitacija ribe koja je odlično izbalansirana sa perima kao nekom vrstom peraja te malim olovom koje ribi lagano daje negativnu plovnost. Tijelo je od plastike i ima ih raznih boja, crvene za predvečer, plava za jutro ili za vrijeme dana(sunca). Ima ih raznih drugih boja pa i prozirnih. Koriste se za lov s brodice i kraja, koristimo najlon 0,30mm. Zavisi o tehnici ali nakon zabačaja neki vuku jednoliko, dok neki lagano skosaju.
· Zatim koristimo peškafondo koji se koristi za lov iz brodice. Izlivena je iz olova. Ovo je inače jedan od najstarijih alata za lov lignji. Spusti se do samog dna pa se digne za nekih dva paša i lagano skosa, simulira se pokret ranjene ribe. Najobičnije olovo na koje je namotano bijelim koncem se još naziva "Senjskom šuštavicom". Inače je na olovni peškafondo raznih veličina namotan konac raznih boja.
· Treća vrsta skosavica se koristi kod panulanja. Naime oblika je ribe koja ima mali stabilizator koji se nalazi na donjoj strani glave i usmjerava ju prema dolje. Naime pusti se 20 - 30 paša i lagano se panula. Može se između staviti torpedo da drži panulu dublje.

Može se koristiti kombinirano peškafondo i skosavica, pogotovo u ljetnim mjesecima, naime nekih pola metra iznad peškafonda se veže skosavica na malo krući najlon. Prilikom ulova morate konstantno vući dok nije u barci, rivi, groti, saku jer na svaki skos može ispasti. Od prirodne ješke se može koristiti bukva, iglica ili gira. Na slici je prava roštiljada Creskih liganja.

VRH

U Jadranu imamo devet vrsta listova od kojih ću pobliže opisati tri:

LIST - SOLEA VULGARIS QUENS

Engleski - common sole,
Francuski - sole commune,
Njemački - seezunge,
Talijanski - sogliola; sfoglia

OPĆENITO:

Riba je iz porodice plosnavki (soleidae). Ostali Hrvatski nazivi su plac, platusa, sval, švoj, švoja, tabinjaš, zalistak. . .
Solea vulgaris ima tijelo bočno sasvim spljošteno. Oči se nalaze samo na jednoj strani - gornjoj. S te strane je smeđezelenkaste ili sivkaste boje dok je s donje strane bezbojan. Na vrhu prsne peraje ima crnkastu mrlju. Naraste i do 50cm i 1kg težine dok prosječan primjerak iznosi 0,20kg. Mrijesti se od konca jeseni do sredine zime.

OBITAVALIŠTA:

Stanovnik je čitavog Jadrana do 250m dubine. Stalno obitava u pijesku i mulju gdje se zakapa. Najučestaliji je na ušću rijeka, a ima ga i na područjima algi. Najčešći je u zapadnoj Istri.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

NAJMANJI ULOVLJENI DOZVOLJENI PRIMJERAK IZNOSI 20CM !
Lovi se najviše ujesen i zimu mrežama stajacicama. Tereni lova su mulj i pijesak, pličine, za tiha i vedra vremena. Teško je uočljiv u pijesku, ali se lovi i ostima.

LIST CRNORUB - SOLEA KLEINII

Ostali Hrvatski nazivi su list pastrasti i zalistak. Pridnena je vrsta, zadržava se na pjeskovitom i muljevitom dnu, uglavnom u blizini riječnih ušća, od 2 - 120m dubine.
Mrijesti se zimi i u proljeće, te se hrani različitim životinjama s dna.

LIST JADRANSKI - SOLEA IMPAR

Pripada životnoj zajednici bentosa. Ostali Hrvatski nazivi su rumb, zalistak, list jadrančić . . .
Živi u plićim vodama priobalja na dubini od 3 - 100m i to najčešće na pjeskovitom ali i muljevitom dnu. Hrani se rakovima, kozicama, crvima i školjkama. Mrijesti se u proljeće i ljeto.

VRH

LUBEN - DICETRARCHUS LABRAX

Engleski - European seabass,
Francuski - Bar européen,
Njemački - Seebarsch

OPĆENITO:

Zaštitnika našega kluba u Hrvatskoj još nazivaju agač, brancin, dut, levrek, smudut, vuk, lubin, morski grgeč
Uz kraljicu oradu titulu kralja nosi brancin, riba koju priželjkuju svi športski ribolovci. Pripada porodici vučiča i srodnik je kavali, kirnji i kanjcu. Svjetloolovne je boje te na drobu prelazi u srebrnkastobijelu. Ima snažnu čeljust grabežljivca, te su mu usta oštra i nazubljena. Donja usna je blago isturena. Na škržnom poklopcu ima nekoliko jakih bodlji, te se iznad njega nalazi crnkasta mrlja. Mladi a iznimno odrasli, su gore i postrance crno istočkani. Mužjaci i ženke se razlikuju po obliku tijela, mužjaci imaju duže i tanje tijelo dok ženke imaju šire tijelo iza glave. Pliva vrlo brzo. Za lubena mnogi kažu da je najinteligentnija riba u moru, voli istrživati i pamti događaje iz prošlosti. Najviše ga košta glave njegova hrabrost, naime malo je toga što mu može nauditi u njegovom prirodnom ambijentu.živi u malim skupinama ili pojedinačno. Za lov koristi posebne taktike, šuljanje kroz morske trave ili maskiranje u jatu cipala. Brncini su noćne ribe te ponekad legnu na pješčano dno radi odmora.
Uzgojeni brancin dosta je tamniji i plaviji od divljega ! ! !
Može narasti do 1m duljine i 16kg težine dok je prosječni primjerak između 05 - 1kg.
Mrijesti se krajem jeseni i početkom zime. Za vrijeme mriješćenja sakuplja se u jata. Naime kad se mužjaci koji u jatima traže ženke susretnu, počinje velika ljubav, mužjaci trljaju tijelo o ženke. To je duga i mukotrpna igra čemu svjedoče i ozljede koje se nalaze na donjoj strani pojedinih primjeraka u tom razdoblju. Jajašca brancina izlegu se nakon nekoliko dana, i larve koje žive na otvorenom moru nalaze svoj novi dom gdje ih struja nanese. Mladi lubeni se hrane isključivo planktonima, kad malo narastu crvima i manjim račičima dok odrasli isključivo žive od svoje lovine rakova, glavonožaca i riba.

OBITAVALIŠTA:

Obitava na svim vrstama dna duž cijele Jadranske obale, ali se zadržava u plićem moru, najčešće na dubinama od 2 - 10m. Ipak je češči stanovnik sjevernog nego južnog Jadrana. Rijetko ga možemo naći na većim dubinama. Najčešće ga nalazimo na ušćima rijeka, plićim zaljevima i boćatim vodama. Obitava na svim vrstama morskog dna, muljevitim i bistrim izvorima, mjestima brzih strujanja, gdje uvijek vreba na žrtve. Vrlo je grabežljiv, radoznao i proždrljiv. Hrani se svim i svačim te nimalo nije izbirljiv. Po prirodi je mesožder i najrađe jede kozice, mlade ciple, jeguljice, gavune i olige. Ali ako je nestašica hrane jesti će i alge. Zna sa ciplima zaploviti duboko u ušća rijeka i potoka, te se često nalazi u lukama bez obzira na bistrinu mora. Lako se adaptira u slatkim kao i slanim vodama. Za zimskih mjeseci brancin nestaje iz obalnih područja bez traga, vjerovatno u dubinu, jer postoje činjenice da su uhvaćeni primjerci na 100m dubine, ali to nije zakon kod njih jer i u zimskih mjeseci može biti brojan uz obalu.
Najpoznatija lovišta su izvan obale zapadne Istre.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se cijele godine ali najuspješnije u jesen. Najbolji je ulov poslije kiše u zamućenom moru te za vrijeme plima i oseka. Obično je u jatima dok ne dostigne oko 3kg, zatim se osamostaljuje ili boravi u paru, mužjak i ženka. Prilikom ulova lubena ne odustati od te pozicije jer je partner vjerovatno blizu.
Lovi se štapom do 8m s hridinaste obale s malim ciplom ili neke druge manje ribe, kao živom ješkom na površini, bez plovaka i olova po valovitom moru. Štap 4.50 - 5.20m se koristi za škrapaste obale, na ušćima rijeka i potoka, dugim morskim obalama, koristeći umjetne riblje mamce. Loveći na ovakvim predjelima može se koristiti štap i od 4m. Debljina najlona 0,35 - 0,40mm a predvez 0,15 - 0,25mm a veličina udice 7 - 12
Kod lova s obale može se koristiti i mali plovak. Poželjno je i brumati.
Kod lova iz brodice prakticira se lov panulom s raznim umjetnim, plastičnim, perjastim, metalnim, gumenim i silikonskim mamcima i varalicama. S obzirom da se panula u plićim vodama često se upotrebljavaju razna olova. Štapovi za lov iz brodice su manjih dimenzija. Loviti iz brodice se može na "fermo" gdje se niz struju bruma srdelama te će se grabežljivac između bruma zaletiti i na ješku.
Za ješku se koriste razne umjetne ribice i ostali oblici raznih veličina u raznim živim bojama. Vuku se većim brzinama. Koriste se i gumeni mamci - imitacija ribe i nešto su veci. Zatim imamo i pernate mamce. Od prirodnih ješki koristimo prvenstveno larve, žive kozice, crvi, veliki morski crv, fileti od srdela, živi mamci špara, kneza, cipla te razne vrste školjki.

VRH

LUMBRAK - CRENILABRUS TINCA

Engleski - peacock wrasse,
Francuski - crénilabie paon,
Njemački - pfauen-lippfisch,
Talijanski - lappana pappagallo

OPĆENITO:

Riba je iz porodice usnača (Labridae). Ostali Hrvatski nazivi su božjak, lambraka, lenac, lenica, smokvica, solnjača, tucavica, plazulja, smokvača, zelenka . . .
Velike i mesnate usne te spljošteno zbijeno tijelo i šarene boje krase smokvaču (mene su tako učili da se zove kad sam bio mali) po kojima se raspoznaju mužjak i ženka. Naime mužjak je zelena tijela, modrozelena do žutozelena s modrim ili crvenkastim pjegicama duž bokova te velikom tamnom mrljom iznad korjena prsne peraje. Ženke i nedorasli mužjaci imaju jednoličnu sivkastu do maslinasto zelenu boju ali nemaju izraženih pjegica.
Dug je do 44cm, a težak do 0,75kg dok prosječan primjerak iznosi 0,07kg
Mrijesti se u prvoj polovici proljeća.

OBITAVALIŠTA:

Nalazi se po cijelom Jadranu do 50m dok obično obitava od 5 - 10m. Zimise spušta u dubine, na podmorske livade algi. Najviše se zadržava na kamenitom i travnatom dnu tražeći hranu. Najučestaliji je na zapadnoj obali Istre, te po Zadarskom i Šibenskom arhipelagu.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Ljeto i jesen su najbolji za lov smokvače laganim omecem, štapom, laganim parangalom i ostima. Kod podvodnih ribolovaca on je jedan od prvih ulova. Lovi se za tihog vremena ili uz lagani vjetar, danju, uvijek se drži dna. Udica je 14 - 16, a najlon 0,15 - 0,25mm. Za ješku se koristi veliki crv, crvić, kozica ili račić.
Noću doslovno spava nagnut na bok !

VRH

MACKA MRKULJA - SCYLIORHINUS STELLARIS

Engleski - flake catfish,
Francuski - gat rouquin,
Njemački - großer katzenhai,
Talijanski - gattopardo

OPĆENITO:

Riba je iz porodice mačkovki (catulidae). Ostali hrvatski nazivi su mačka kamenjarka, mačka purićanka, parda, rijanka, šarka, šćedrovača, mačka pjegavica, mrka morska mačka . . .
Morska mačka je jedna od vrsta morskih pasa, te ih u Jadranu ima 3 vrste. Tijelo joj je zbijeno, glava tupa, usta položena ispod kraće njuške. Boje je sivkaste, sivosmeđe ili sivocrvenkaste, s okruglim tamnosmeđim pjegama dok je prema trbuhu svjetla. Duga je do 1,20m i teška do 7kg, a prosječan primjerak iznosi oko 1kg
Mrijesti se u proljeće i zimu.

OBITAVALIŠTA:

Stanovnik je cijeloga Jadrana do 200m dubine, ali je ušestalija između 40 - 80m. Voli pjeskovito dno gdje danju mirno leži, a noću lovi. Najčešća je u kanalima sjevernog Jadrana, pogotovo Velebitskom kanalu. Ima je i u zaljevima zaslađenom vodom i pred ušćima rijeka.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Najjača godišnja doba su proljeće i ljeeto na parangal, pa čak i povraz, danju i noću. Najbolja ješka je svježa srdela, gira, hobotnica. Koristi se udica 4 - 7 te najlon 0,50 - 0,90mm. Pri ulovu pruža veliki otpor.

VRH

Tko god ima strah prema moru i njegovim dubinama, jedan od većih razloga su morski psi. Tu su zaslužni i razno - razni filmovi koji koji su malo dočarali taj njihov svijet. Kad sam bio mali sjećam se strašne panike i vike na plaži "morski pas ljudi, morski pas!" panika je zavladala u momentu i svi su panično bježali iz mora, a to je obični dupin zaigrano plivao. Koliko smo samo puta čuli od starih ribara s Mrtvog kanala o morskim psima na ušću Rječine.
U Jadranu ima 30-ak vrsta morskih pasa i gotovo su svi bezopasni za čovjeka. To su kostelji od 1m pa do 12-metarskih gorostasnih psina koji uživaju u svojoj hrani - planktonom. U biti u svijetu imamo četiri vrste morskih pasa koji napadaju čovjeka: pas tigar, pas trupan oblokrilac, pas bik i velika bijela morska psina ili pas ljudožder, koji je jedini poznat u našem moru. Obično morski psi sami krstare morskim dubinama i ne napadju osim ako se ne osjete direktno ugroženi ili dolaze na miris krvi, ali da ovise o čovjeku kao hrani davno bi izumrli. Jedni od vrsta u našem moru su:

KOSTELJ - SQUALUS ACANTHIAS

OPĆENITO:

U našem ga moru još zovu azija, košćak, kostilj, kucin kašćenjak, oštrulj, pena . . .
U Jadranu postoje četiri kostelja, osim ovoga našega postoji još jedan kostelj koji ima drugi latinski naziv, kostelj dubinac i kostelj crnac. Kostelj ima vitko i oblo tijelo, zašiljenu i spljoštenu glavu, a ispod poprečna, oštro nazubljena usta. Raspored peraja mu je vrlo sličan svojim srodnicima. Pepeljastosive je boje s bijelim pjegama koja na trbuhu prelazi u bjelkastu. Na svijet donosi žive mladunce, od jednog pa do dvadeset. Dug ke do 1,20m i težak do 7kg dok prosješan primjerak iznosi 2kg.
Ne treba se bojati ugriza kostelja, već UBODA BODLJE NA VRHU PERAJE - VRLO JE BOLAN ! ! ! Mjesto uboda je osjetljivo nekoliko dana, mada je na žalost zabilježeno nekoliko smrtnih ishoda.

OBITAVALIŠTA:

Nalazi se svuda pomalo do 400m dubine. Voli muljevita i pješčana dna. Češći je u kanalima i zaljevima nego na otvorenom moru. U proljeće i ljeto dođe uz samu obalu. Voli skitati te se noću, pojavljuje na površini mora.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Često se ulovi na udicu sportskih ribolovaca, ali se lovi parangalom i ostima kad je na površini. Noću grize na udicu u prisustvu mjesečine. Udice su 4 - 7, najlon 0,50 - 0,90mm, te se na udicu stavlja sajlica da ne pregrize najlon svojim oštrim zubima. Najviše se lovi koćama, a manje mrežama stajaćicama - psarama.
Za ješku se koristi svježa srdela, bukva, gira i hobotnica.

PAS MODRULJ - PRIONACE GLAUCA

OPĆENITO:

Sve ga se manje može sresti u Jadranskome moru. Dr. Alen Soldo - znanstvenik koji se bavi morskim psima (institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita) modrulja je svrstao na listu ugroženih vrsta riba u Jadranu, a ima ih 19 vrsta. U Hrvatskoj ga nazivaju modri kučak, pas modrac, pas modrak, pas modrulj, zupka. Tijelo mu je oblika torpeda, izduženo, zaobljeno i vitko, a usta su mu smještena poprečno na donjoj strani duge i šiljaste glave. Prsne su mu peraje znatno veće od ostalih. Tu je i velika leđna peraja dok je gornji dio jake leđne repne peraje veći od donjega. S gornje je strane tamnomodar do modrozelenkasti, dok je sa donje strane skoro bijel. Ženka izlegne do 50 živih mladunčadi dugih oko 250 - 60cm. Naraste do nešto preko 3m i 150kg, dok prosječni primjerak iznosi 50-ak kg.
Mrijesti se u proljeće i ljeto.

OBITAVALIŠTE:

Čest je stanovnik pučina južnog Jadrana. Zimi krstari u dubinama dok ljeti dolazi na površinu. Tada možemo vidjeti dobro poznatu peraju kako viri iz mora i lagano krstari.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Veliki je proždrljivac te se hrani pelagijskim ribama, skušama, palamidama i rakovicama te glavonošcima ali i morskim pticama na površini mora. Lovi se parangalom i to po noći. Teško da ćemo modrulja uloviti na srdelu - ješku, ali ćemo ga uloviti na ribu koja se ulovila na tu ješku.

MLAT - SPHYRNA ZYGAENA

Zove se još jaram ili morski čekić, gornji dio tijela mu je smeđecrnkaste boje, dok je donji dio bijel. Naraste do 4m. Vrlo je rijedak i slučajno se lovi.
Kod psa mlata OTROVNO JE MESO I JETRA (jetra je otrovnija). Pola sata nakon jela javljaju se pvi simptomi potrovanja: crijevne smetnje, glavobolja, utrnutost oko ustiju, a kasnije stupa na snagu mišićna slabost praćena grćevima i respiratornim smetnjama. Puls je neujednaćen, malo ubrza pa se smanji, te se pojave smetnje vida. Ako dođe do ataksije, težih respiratornih smetnji i kome, trovanje može završiti i smrću. Oporavak traje 5 -20 dana, što prije naći liječničku pomoć !

BUCANJ - MOLA MOLA

Iznimne je veličine, bucanj veliki naraste do 3m i težine do 1000kg. Smeđesive je bojesa srebrnkastim odsjajem, dok mu je donji dio tamnosmeđi. Njegov srodnik bucanj mali (Ranzania Laevis Penn) narate do 90cm dužine. Imaju mala usta u odnosu na tijelo. Hrane se glavonošcima i rakovima. Lovi se slučajno ostima u pličini ili površini, te parangalom.
Bucanj veliki i mali su POTPUNO NEJESTIVI jer im se meso prilikom kuhanja pretvara u ljepilo te ga se ponegdje i koristi u tu svrhu!

VELIKA BIJELA PSINA - CARCHARDON

Morski pas iz porodice kučina (lamnidae). Dugački su 5 - 7m i teški oko 2000kg pa i više. Mesožder je i jede tuljane, morske lavove i dupine. Uglavnom živi u toplim morima temperature od 12 - 30°C. Čest je na obalama Australije, južne Afrike, Californie, otoka Guadalupe, dok je u Jadranu tek pokoji zalutali primjerak. Mada su ugrožena vrsta na glasu je krvoločnog ubojice te je česta lovina ljudi. Gornji dio mu je sivkaste boje, dok je trbuh bjelkast. Ženke su veće od mužjaka, kote 4 - 14 živih mladih dugih 1,2m ili više. Dok su maternici hrane se neoplođenim jajima ili drugim zamecima.
Velika bijela psina, pas ljudožder, veliki bijeli ili bijela smrt su neka od imena koji se krivi za veliki broj napada na ljude. Ima tu istine, ali ljudi imaju krivu predodžbu o tom gorostasnom psu. Naime putnik je, ne ostaje na jednom mjestu, na dan pliva 24 sata da bi osigurao dostatnu količinu kisika u krvotoku, a da ga na nekoliko minuta za rep vučemo u šiju ugušio bi se radi nedostatka kisika. Ima velike oštre zube, od kojih ako koji i otpadne naraste novi, a ako zagrize stisak mu je i više od 1t/cm2. jedan je od najbržih i najopasnijih grabežljivaca u moru. Kažu da može namirisati jednu kap krvi u 4600000 litara mora.
Ovdje pročitajte članak o povjesti velike bijele psine u jadranu >>>

VRH

ORADA - SPARUS AURATA

Engleski - gilt-head bream,
Francuski - dourade vulgaire,
Njemački - gemeine goldrassen,
Talijanski - orata

OPĆENITO:

Riba iz porodice ljuskavki (sparidae). Ostali Hrvatski nazivi su komarča, dinigla, lovrata, podlanica, sekulica, zlatulja, štrigavica . . .
Ima veliku glavus razvijenim čeljustima i krupnim usnama. Gornja vilica je malo isturenija od donje. Tijelo joj je čvrste građe ovalnog oblika a u boku je stisnuta. Ima jake kukaste zube. Modrikastozelenkasto sive je boje na gornjem dijelu, a postrance sivosrebrnkaste boje sa uzdužnim smeđim prugama. Trbuh joj je srebrnkasto bijel, na gornjem dijelu škržnog otvora nalazi se živozlatna do narančasta fleka, dok je na gornjem kutu škržnih otvora ljubičasto-crna točka. Između očiju ima svjetlozlatni most. Orada je dvospolac, u prvom razdoblju života je mužjak, a nakon 0,50 - 0,60kg ženka šta ostaje do kraja svoga života. Duga je do 60cm i teška 10kg, dok se prosječni primjerci kreću oko 0,5kg. Mrijesti se koncem jeseni i prvom dijelu zime.

OBITAVALIŠTA:

Nalazi se u mirnim vodama i portima duž cijeloga Jadrana bez obzira na dno, mada preferira kamenito-pješčanu podlogu. Najčešća je blizu ušća rijeka. Nalazi se na 5 - 10m ali ide i do 50m šta joj je granica. Zimi pošto je osjetljiva na hladnoću ide u dublje more jer ako ostane u hladnijim plićinama može i uginuti.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Minimalna dozvoljena veličina iznosi 20cm. Ožujak i travanj su najjači mjeseci mada se lovi čitave godine. Pri ribolovu najpogodniji je vjetar iz II i III kvadranta, lagani. Lovi se srednjim omecem i štapom, parangalima i ostima te na feral. Hrani se svim vrstama školjaka i puževa, glavonošcima, rakovima i sl., ali joj je najmilija ješka veliki crv, volak, pa i svježa srdela. Lovište se i po nekoliko dana bruma smrvljenim srdelama. Koristi se udica 7 - 11 koja mora biti jaka jer ju orada zna zubima pregrist. Najlon 0,50 - 0,80mm sa predvezom 0,30mm dužine oko 0,5m, navuči kliyno olovo. Orada neće gristi ako osjeti otpor, tako da štap bude postavljen u ravnini najlona. Kad zagrize odnosno potegne treba biti spreman jer je sposobna pokidati najlon. Manje orade čupaju energično i brze su dok veće i starije to rade sporije i jednolično - žene ! ! !

VRH

SIPA - SEPIA OFFICINALIS

Engleski - cuttlefish,
Francuski - Séiche,
Njemacki - Gemeiner,
Talijanski - Seppia,

OPĆENITO:

Sipe spadaju u razred glavonožaca. Plašt im se sastoji od tri misićna sloja, Vanjski I unutarnji su kružne građe i protežu se oko cijelog plašta organizma, dok je srednji sloj građen poprečnim vlaknima okomitim na okolna dva. Unutar tijela se nalazi tzv. Sipina kost ili sipovina. To je rudimentalni stat vanjske ljušture njenih predaka mekušaca. Na glavi ima 10 krakova s kojima hvata hranu. Osam jednakih sa prijanjalkama, adhezivnim organima, a ostala dva služe za hvatanje plijena te su znatno duža. Oni stoje smotani u vrećici ispod očiju, a za vrijeme lova sipa ih je sposbna velikom brzinom izbaciti van. Na njima se osim prijanljalki nalaze I kukice koje osiguravaju da lovina ne pobjegne. Ta dva kraka se nazivaju tentakuli. Između krakova se nalaze usta sa dva zuba karakterističnog izgleda u obliku kljuna. Njezino tijelo ružičasto žute je boje dok joj je glava tamnija, krakovi plavkastozeleni. Meki obod im je svjetloljubičast. Kada je u opasnosti mjenja boju u svim nijansama, od normalno svjetle do tamne kestenaste ili metalno bakrenocrvene. Mužjak za razliku od ženke ima bijelu prugu po perajama. Hrani se ribama, rakovima I drugim manjim organizmima. Sipina kost se inace daje papagajima I kanarincima za oštrenje kljuna. Pri kretanju se koristi lijevkom koji ištrcava mlazove vode prema naprijed. Bježeći od neprijatelja ištrcava i mjelin, crni pigment, koji pomješan s morem čini crnu tekucinu u kojoj se skriva. Do plijena dolazi dosta lako jer je teško uočljiva i to ne samo zbog promjene boje, već i zbog sposobnosti nabiranja sluzave kože prilagodjavajući je naboranosti okoline.
Naraste do 60cm i 3kg tezine, dok joj je srednja težina oko pola kilograma.
Mrijesti se koncem zime i u proljeće. Sipina kost se inače daje papagajima I kanarincima za oštrenje kljuna.

OBITAVALIŠTA:

Nalazi se na cijelom Jadranu i to na svim dubinama dok u proljeće dolazi u pličine gdje se zadržava na pijeskovitom i muljevitom dnu, naročito ondje gdje ima algi, gdje na grozdove odlaze jajašca. U doba mriještenja zalazi i na tvrda dna. Danju se skriva, a u sumrak odlazi u lov. Ima je više u kanalima i zaljevima nego oko vanjskih otoka.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Sipe se love čitave godine ali ponajviše u toplijim mjesecima te više noću nego danju.
Za lov sipe se između ostalog koriste "skosavice" gdje cemo koristiti od 3.0 pa na gore. posto sipe za razliku od liganja nisu toliko brze te vole nepokretniju ješku skosanje ne treba biti toliko energicno kao kod liganja. Najčešce će se sipa uloviti ako ideš sa skosavicom iz plitkog u duboko odnosno iz dubokog u plitko. U slučaju da vidimo dvije sipe u paru, mužjak i ženka, ona veća je ženka (mužjaka kao šta smo vec rekli možemo prepoznati po bijeloj pruzi). Osim skosavica lovi se ostima te puškom. Uvijek se prvo lovi veća(ženka) jer će mužjak čekati na istom mjestu, dok se u obrnutom slučaju ženka izgubi glavom bez obzira.

VRH

UGOR - CONGER CONGER

Engleski - European conger,
Francuski - Congre d`Europe,
Njemački - Conger,
Talijanski - Grongo

OPĆENITO:

U Hrvatskoj ga jos nazivaju Grongo, Školjar, Gruj, Grug, Grunj, Škanjas, Kušac. To je zmijolika riba dugačkog tijela, s kožom bez ljusaka prekriven slojem sluzi, te glava koja mu se prema ustima suzava. Leđna peraja mu se nalazi gotovo preko cijelih leđa. Boja mu varira u nekoliko nijansi. Obično je crne boje ali može biti pepeljastosive ili smeđezelenkaste, a sve to ovisi o terenu gdje obitava. Na bočnim stranama mu se nalaze bijele točkice.Može narasti do preko 2.5m i preko 60kg težine.
Krv ugora je otrovno ali ne u tolikoj mjeri kao kod jegulje. Oni su vrlo snažni grabežljivci koji se danju skriva po rupama, kanalima i procjepima dok prvim mrakom kreće u lov te su mu plijen druge ribe, glavonošci a ponekad su mu plijen i sam ugor.
Mrijesti se zimi.

OBITAVALIŠTA

Kao šta smo rekli danju se skriva u rupama, kanalima, procjepima i to na svim dubinama. Od plitkog mora do najvećih dubina te obitava na cijelom Jadranu. Najučestaliji je na 5-20m.

VRIJEME LOVA I PRIBOR

Lovi se cijele godine godine, ali više u proljeće i jesen, a posebno za tmurne noći bez mjesećine. Rijetko se ulovi na povraz, pogotovo danju. Onda mu treba baciti ješku ispred rupe. Jedan od najčescih alata za lov ugora je parangal, koji u blizini udice mora imati pojačanja čelicne žice jer ugor silinom svojih zuba pregrize najlon. Veličina udica je 4-8, a debljina najlona 0.60 - 0.90mm. Drag je ulov i u podvodnom ribolovu. Naime kod lova s podvodnom puškom ugora je potrebno pogoditi u glavu malo iza očiju te ga u istom zaronu pokusati izvaditi iz rupe. Posto je silovit borac treba iskustva za borbu s njim. Naime prilikom pogotka dati će sve od sebe da se sakrije nazad u rupu. Dok je u drugu ruku poznat kao riba koja ne bježi(kad mu se približi) te kad ga jednom pronadjete lak je plijen.

VRH

ZUBATAC

Grabežljivac koji je dobio ime po svom jakom udarcu čeljustima na svoj plijen. Imamo tri vrste zubaca u Jadranu:

Najmanji je zubatac i naraste do 30cm i 0,03kg i vrlo je slican arbunu te ga se lako zamjeni. U Jadranu boravi do 200m pa i dublje, te se hrani račičima i mekušcima

Engleski - pink dentex,
Francuski - gros denté,
Njemački - dickkpf-zahnbrasse,
Talijanski - dentice corazziere

OPĆENITO:

Riba je iz porodice ljuskavki (Sparidae). U Hrvatskoj ga još nazivaju pagar, zubatac barjaktar, zubatac krunaš, zubatac okrunjeni, muški pagar . . .
Tijelo mu je slično kao i zubacu osim šta ima i izbočeno čelo, što je posebno izraženo kod mušjaka. Šta su stariji čelo im je izbočenije. Smeđecrvenkaste je boje s rijetkim crnim mrljama, dok mu trbušni dio prelazi u ružičasto srebrnkastobijelu. Repna peraja je ružičasta s crnim obodom. Čvrste je građe a posebno glava, ima jaku čeljust i velike oštre zube - očnjake. Mladi krunaši imaju dvije duge šipkice na leđnim perajama koje rastom čeone kosti otpadaju. Dvospoac je, naime do 50-ak cm je mužjak a zatim ženka. Naraste do 1,20m i 24kg, dok prosječan primjerak iznosi oko 8kg.
Mrijesti se početkom jeseni.

OBITAVALIŠTA:

Češći je stanovnik južnog nego sjevernog Jadrana, a učestal je u Šibenskom kanalu, na krajnjim rubovima Neretvanskog kanala, oko otoka Visa, Lastova i Mljeta. Voli tvrđa hridinasta dna, osamljene brakove, te se zadržava na 40 - 130m, a može doći i do 15m. Krunaš se obično drži jednog mjesta

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

Lovi se krajem ljeta i ujesen, u Šibenskom kanalu samo u kolovozu. Lovi se uglavnom parangalom čiji osnovni najlon iznosi 0,90 - 1,10mm te pramama udaljenih na nešto više od 1m, te udice 1 - 3. za ješku se koristi svježa srdela, bukva, mada mogu i druge friške ribe - gire, papaline, iglice. . .
Poseban je ulov podvodnih ribolovaca jer ga se lovi na nešto većim dubinama

OPĆENITO:

Zubatac - car među ribama, najčešći je od ove tri vrste zubaca u Jadranu. Reki smo u početku zašto je dobio ime. Oblika tijela je kao i krunaš ali bez čeone kosti. U prvim godinama života raste sporo i dosgne nekih 0,1kg, dok se onda taj proces ubrzava tako da zubatac od nekih 5g teži 2 - 3kg, te žive oko 30-ak godina.
Mrijesti se krajem proljeća kad se približava obali.

OBITAVALIŠTA:

Obitava do 100m, ali najčešće od 5 -6m, ovisi o godišnjem dobu, naime ljeti je bliži kraju, a zimi zalazi u duboko plavetnilo. Uglavnom se kreće u jatu te se može vidjeti kako lovi gavune na površini. Mlađi primjerci vole područja posidonije dok stariji vole kamenita dna i brakove. Ne voli strme obale već mjesta gdje se obala lagano spušta u more.

VRIJEME LOVA I PRIBOR:

NAJMANJI ULOVLJENI DOZVOLJENI PRIMJERAK IZNOSI 30CM !
Lovi se štapom, omecem, panulom i parangalom. Najaktivniji su u sumrak i predvečerje. Teško je uočljiv na samom dnu, uglavnom s dna napada, a druge ribe i ribolovci ga teže uočuju. Koristi se najlon 0,60 - 1,00mm i udice 4 - 8. parangali se koriste kao kod krunaša, mada imajmo na umu da je prosječni primjerak zubaca općenito manji od krunaša.

VRH